Shefali Tsabary, dječiji psiholog i klinički psiholog sa privatnom praksom u Njujorku, bavi se uglavnom svjesnim roditeljstvom i održava stručne govore širom svijeta, a gostovala je i u emisiji Opre Vinfri. Napisala je nekoliko bestselera: Svjesni roditelj (The Conscious Parent), Izvan kontrole (Out of Control) i Osviješćena porodica (The Awakened Family).
Shefali govori o tome koji je najbolji savjet koji može dati roditeljima.
“Niko nikoga zapravo ne voli istinski. Svi vole uslovljeno. Većina ljubavi temelji se na kontroli i strahu. Uvijek se radi o nama samima i našim pravilima. Mi vjerujemo da, ako ne pratimo ta pravila, da smo manje vrijedni.
A kad to činimo sa djetetom koje dođe na ovaj svijet živahnog duha, sa željama da shvati život, a mi uništimo tu njegovu šansu pravilima koja govore o tome šta mi mislimo da je uspjeh, neuspjeh, ljepota, postignuće. I kažemo djetetu – Slijedi moj način ili si u mojim očima neuspješan. To postavljanje pravila kakvo bi dijete trebalo biti zamagljuje njegove sposobnosti da se razvija na svoj način.
Većina roditelja ne prihvata djecu onakvima kakva ona jesu, jer nisu dovoljno dobra ili uspješna. Zatim pokažem roditeljima da je razlog zbog kojeg to čine činjenica da oni sami nisu sebe prihvatili takvima kakvi jesu. Tu je glavna misao: “Moje dijete nije ono što sam mislio da će biti”, bilo da je to uspješan fudbaler, fantastičan pijanista ili poslušan, mali sluga.
Mnogim roditeljima koji su odgajani da moraju postizati velike uspjehe vrlo je teško shvatiti da njihova pokretačka snaga nije nužno organska, već proizlazi iz osjećaja nedovoljnosti, straha, nedostatka. Oni su samo naučili to kompenzovati i nikada se u potpunosti nisu iscijelili od susreta sa svojom “običnošću”.
Kada roditeljima kažem da je to ono što ih pokreće, a oni onda dođu u dodir sa svojim djetetom, koje se osjeća običnim i ne dovoljno dobrim u toj svojoj “običnosti”, tada dožive spoznaju. Potom ih podstaknem da sagledaju kako se to odražava na njihovo dijete.
Ne činite to svom djetetu. Vaše dijete je dobro i cjelovito u svojoj “običnosti”. Djetetu nije potrebno više da bi osjećalo više sebe. Ono nije rođeno sa egoističnom željom da osvoji titulu ili oznaku ili bogatstvo da bi osjećalo sebe. Djeca osjećaju sebe onakvima kakva jesu. Ona su najjednostavniji pristup cjelovitosti. A mi im to oduzimamo.
Istinski voljeti nekoga znači istinski voljeti ono što ta osoba jeste, bez nas u toj slici. Ta vas osoba ne treba voljeti, ne treba se slagati sa vama, ne treba vas slijediti. Pokušajte sada voljeti dijete takvo kakvo jeste”.