Ko je odgovoran za dramatičan napad dronom u Moskvi? Možda nikada nećemo saznati. Ali to je pokazalo najveći strah Vladimira Putina – jer uprkos svim pričama o Ukrajini koja zure u bure poraza, Kremlj zna da Ukrajina još uvijek nije spremna da podigne bijelu zastavu, piše Kon Kuglin (Con Coughlin), urednik u britanskom Telegrafu.
Više od godinu dana od invazije na Ukrajinu, sukob sada tinja u svojoj lažnoj ratnoj fazi, pri čemu obje strane povremeno pokreću napade dizajnirane da testiraju odbrambenu spremnost svojih protivnika, kao i da poremete sve pripreme za pokretanje nove vojne ofanzive kasnije ovog proljeća.
U protekloj nedjelji vidjeli smo dronove kako gađaju rusko skladište goriva na Krimu, a Ruse kako lansiraju raketne udare na ukrajinsko skladište municije na jugoistoku zemlje.
U ovom kontekstu, sugestija Moskve da je Ukrajina odgovorna za napad dronom na Kremlj – za koji ruski zvaničnici insistiraju da je bio pokušaj ubistva Putina – ukazuje na to da se sukob sprema da poraste na opasan novi nivo.
Naravno, i sama Moskva nije pokazala sažaljenje zbog pokretanja napada na Ukrajinu.
Prošle nedjelje su 23 civila poginula kada je ruski projektil pogodio ukrajinski stambeni blok u Umanu.
Ali svaki nagovještaj da bi Ukrajinci mogli da reaguju na isti način i da pokrenu napade protiv Rusije, obeshrabren je, posebno to čine zapadni saveznici Kijeva koji ne žele da vide da se bilo kakvo oružje koje su isporučili upotrebljava u takvoj ofanzivi.
Direktno miješanje Vašingtona u ratne napore Ukrajine istaknuto je u dokumentima američke nacionalne bezbjednosti koji su procurjeli.
U njima se sugeriše da su Ukrajinci otkazali planirane napade na Rusiju kako bi obilježili prvu godišnjicu početka rata 24. februara.
Američki zvaničnici su bili zabrinuti da će udari izazvati veliku eskalaciju sukoba i izvršiili su pritisak na ukrajinsku obavještajnu službu, HUR, da obustavi akciju.
Sada, međutim, ukrajinski komandanti postaju sve više frustrirani nevoljnošću Zapada da im obezbijedi oružje koje im je potrebno da prevladaju na bojnom polju u svojoj zemlji.
To ih je natjeralo da budu snalažljivi, razvijajući sopstvenu municiju.
Štaviše, dok su izvori u Kijevu negirali svoju umiješanost u napad dronom na Kremlj, činjenica da je ruska prijestonica napadnuta sugeriše da sljedeća faza sukoba neće biti ograničena na ukrajinsku teritoriju.
Bilo da prijetnja dolazi od ruskih disidenata ili Ukrajinaca, Kremlj je u zoni ukrajinskog cilja.
Već znamo da Ukrajina ima sposobnost da izvodi udare dronovima duboko u Rusiji: to se dešava od kraja prošle godine kada je Kijev napao dvije ruske vazduhoplovne baze, od kojih se jedna nalazi samo 150 milja od Moskve.
Ovo je odraz duboke posvećenosti zemlje pobjedi u ratu – čak i ako je njena toliko hvaljena proljećna ofanziva odložena, što dovodi do sugestija da ukrajinski ratni napori, koji su postigli niz impresivnih uspjeha krajem prošle godine, počinju da klone.
Ukrajinci su svakako u boljoj poziciji od svojih ruskih kolega koji, uz svu Putinovu bravuru, ostaju duboko demoralisani i naizgled nesposobni da ostvare iskorak.
Uprkos petomjesečnim intenzivnim borbama za zauzimanje istočnog grada Bahmuta, Rusi se i dalje bore da ostvare svoj cilj u kampanji koja je, prema posljednjim procenama američke nacionalne bezbjednosti, odnijela više od 20.000 ruskih života, a još 80.000 je ranjeno.
Potpuna nesposobnost ruskih ratnih napora svakako je zaprepastila mnoge visoke britanske vojne oficire koji su Ruse smatrali strašnim protivnikom.
U takvim okolnostima, i sa Putinom koji je otpustio još jednog ministra odbrane, sposobnost Rusije da pobijedi u ovom ratu mora biti upitna, dok izgledi Ukrajine postaju sve jači iz dana u dan.