Smrt četvorogodišnje djevojčice, kojoj je u čačanskoj Opštoj bolnici operisan treći krajnik, potresla je javnost u Srbiji, a Čačak podigla na noge. Građani traže odgovornost, bolnica i Ministarstvo zdravlja navode da su u toku unutrašnji i spoljašnji nadzor. U bolnicu je upućena inspekcija da ispita okolnosti koje su dovele do smrti djevojčice, naložena je obdukcija, a slučaj je otvorio brojna pitanja.
Anesteziolog doktor Rade Panić kaže da i dalje imaju vrlo malo informacija, piše N1.
“Ono što znamo je da je bila operacija trećeg krajnika u Čačku, da je došlo do neželjenih reakcija kod pacijentkinje. To se zbrinjavalo u Čačku jedno vrijeme. Uspjeli su da stabilizuju djevojčicu i da je transportuju do Instituta za majku i dijete. To su jedine službene činjenice”, rekao je on.
>>>Direktor bolnice u Čačku podnio ostavku nakon smrti djevojčice<<<
Na pitanje šta je bronhospazam, koji se spominje u javnosti, dr Panić odgovara da deca imaju izuzetno nadražljive disajne puteve.
“Ti disajni putevi nisu dovoljno široki i obično na svaki nadražaj reaguju dosta burno. Dječja anestezija je posebno zahtjevna i postoji pravilo da bar četiri nedjelje prije uvoda u anesteziju dijete ne bi smjelo da ima respiratornu infekciju. Vjerujem da je, s obzirom da se radi o trećem krajniku, bilo teško naći taj prozor od mjesec dana. Nagađam – ne znamo anamnezu djevojčice – ali neki od ljekova, kao i svaka manipulacija oko disajnih puteva, mogu dovesti bilo do spazma ili rigidnosti glasnih žica koje se zatvore, bilo do bronhospazma, dakle spazma koja je na cijelim plućima”, naveo je.
Kazao je da je jednom intubirao dijete, kada na slušalicama i aparatu koji mjeri izduvne gasove ništa nije mogao da čuje ili vidi.
“Dolazite u situaciju da razmišljate da li da reagujete nekim ljekovima, da bi taj bronhospazam popustio. Nekada je tako izražen, uporan i ne odgovara na terapiju, da na kraju zovemo edemom pluća, u smislu da, kada se izvede tubus, dođe do laringospazma. Dijete pokušava da udahne, stvara se negativan pritisak koji povlači tečnost u alveole i edem pluća jeste stanje u kome alveole ne funkcionišu zato što su pune tečnosti”, objasnio je on.
“Nerazjašnjene smrti vezane za anesteziju izuzetno rijetke”
Dok se čeka nalaz obdukcije, dr Panić kaže da su nerazjašnjene smrti vezane za anesteziju izuzetno rijetke.
“Neki domaći podaci kažu dva pacijenta na 100.000 dok svjetska statistika ide da se takav jedan slučaj dešava na 200.000-300.000 pacijenata. Kada je u pitanju dijete od četiri godine, a nemamo podatke da je imala neko sistemsko ili prethodno oboljenje, onda svjetske statistike kažu da se radi o jednom nerazjašnjenom slučaju na milion pacijenata”, kazao je on.
Kako se odvija inspekcija?
Infektolog u penziji i bivši direktor Ljekarske komore doktor Dragan Delić kaže da su mnoga pitanja otvorena, ali da prema njegovom iskustvu, nema bezbjednih dijagnostičkih interventnih metoda, tj. da uvijek postoji rizik – obično u promilima.
Objašnjava da postoji procedura dokazivanja istine.
“Naši zakoni su dobri i obuhvataju sve. Ljekari su na jednoj stručnoj, kaznenoj vjetrometini – postoji prekršajna, disciplinska odgovornost, sudovi časti pri Ljekarskoj komori. Postoji građansko-pravnička mjera, krivična odgovornost koju vodi tužilaštvo”, rekao je on.
Prva reakcija treba da bude reakcija Ministarstva, objašnjava, koje će poslati zdravstvenu inspekciju.
“Ministar je taj koji formira posebnu komisiju. To je komisija nadzornika, vrhunskih stručnjaka, sa velikim iskustvom u određenim oblastima humane medicine. Ovdje se, recimo, radi o problemu operacije krajnika. Znači, biće tu neki ORL specijalista, profesor, anesteziolog, sigurno profesor primarijus. Bio sam dio tih komisija i to je veoma delikatan posao, gdje morate da objektivno sagledate problem da bi, na prvom mjestu, zaštitili bolesnike. To što kažu da ‘vrana vrani oči ne vadi’ (…) ne idemo mi zbog toga da ublažimo stvar, da nešto sakrijemo. Moramo da sačuvamo bolesnike, a moramo sačuvati i našu profesiju”, rekao je.
Komisija ima 10 dana da napravi izvještaj, a onda ministar postupa dalje, dodao je.
Zašto majci nije bilo dozvoljeno da sa detetom sanitetom dođe u Beograd?
U konkretnom slučaju djevojčice Eme, kada je upućena u Beograd, njenoj majci nije bilo dozvoljeno da bude sa njom.
Dr Panić kaže da pisano pravilo u vezi toga ne postoji, ali postoje iskustva ljekara koja određuju praksu.
“Pravilo je da ja, kao anesteziolog, ne bi trebalo da radim anesteziju nekom svom bliskom, jer smo svi ljudi i sve nas stignu emocije. Želite smirenog, koncentrisanog ljekara koji sprovodi intervenciju nad vama. Kada se uključe emocije, to pravi problem. Striktno je pravilo da kada je životno ugrožen pacijent, rodbina ne može u sanitet. Ovdje jeste specifična situacija gdje majka ide u pratnju djeteta i ima uput, pretpostavljam, da sa djetetom legne na Institut za majku i dijete. U izuzetnim situacijama kada je dijete stabilno i kada procijenimo da će prisustvo majke ili roditelja biti od koristi, onda dozvolimo – ali su to zaista izuzetne situacije i nikada se ne radi o vitalno ugroženim pacijentima. Ne mogu se roditelji iskontrolisati, a ne može ni da pomogne”, rekao je on.
Upitan da li je ljudski pustiti majku da bude uz dijete, dr Panić kaže da između toga da li će zadovoljiti emociju majke ili omogućiti djetetu da dobije fokusiranog ljekara, doktori će se uvijek opredijeliti za ovo drugo.
“Ne znam da li ste vidjeli kako reaguju roditelji… Tu budu burne emocionalne reakcije, koje jednostavno ometaju pomaganje ili zbrinjavanje djeteta”, kazao je.
Ako je tačno da su majci rekli “nađite prevoz, platite taksi”, saglasan je to jeste loše rečeno.
“Ako su se kolege tako obratile roditeljima, zaista nije trebalo, ali sa druge strane razumijem i kolegu koji ima četvorogodišnju djevojčicu, koja je životno ugrožena i kome je jedina briga da dijete bezbjedno sprovede do Beograda”, naveo je on.
Opasnost od infekcija
Ljekari treba da grade povjerenje sa pacijentom i njegovom porodicom, da odvajaju vrijeme da porodici objasne o čemu se radi, kaže dr Delić, ali dodaje da bolničke infekcije jesu problem i razlog zašto roditelje često ne primaju u bolnicu sa djetetom.
“Pet od 10 odsto bolesnika tokom hospitalizacije dobije neku infekciju zbog posjeta. Imunitet bolesnika je slabiji, banalna infekcija može da bude fatalna. Znam da smo ranije puštali roditelje da ostanu sa djecom koja imaju do dvije godine, pravili smo kompromise. Ali uvijek postoji rizik od infekcije, koja može biti i smrtonosna”, kazao je.
“Ljekari tek na sudu shvate važnost medicinske dokumentacije”
Majka preminule djevojčice rekla je da doktor nije poslao dokumenta sa djetetom, da ih je proslijedio na viber.
Iz svog iskustva u komisijama dr Delić navodi da je glavni problem obično bila medicinska dokumentacija.
“U istoriji bolesti mora da postoji anamneza – razgovor sa bolesnikom ili nekim od rodbine – objektivan pregled i decursus morbi – tu upisujemo sve što se dešava narednih dana po prijemu. I na sve to mora da bude stavljen faksimil. Problem je što naši ljekari ili nemaju vremena, ili ne shvataju važnost svega ovoga. Tek shvate na sudu, kada kažu ‘mi smo to i to dali’ – ali ako nije upisano, to na sudu kao da nije dato”, rekao je on.
Dr Panić dodaje da razgovor koji profesor spominje nije moguć kada dnevno pregledate 80 pacijenata (35 je norma), koliko je, prema riječima njenog kolege, imala npr. pedijatar u Opštoj bolnici u Čačku.
“Ljekarske greške ne treba da budu tabu tema – jedne su neprihvatljive, druge ponekad nepredvidive”
Javnost traži odgovornost, a dr Delić kaže da ta odgovornost prvo treba da bude utvrđena.
“Ljekarske greške su ovdje tabu tema i to je kontraproduktivno. Ljekari bi trebalo da pričaju i na svojim stručnim sastancima o ljekarskim greškama. U jednoj velikoj američkoj studiji je 7,4 odsto ljekara prijavilo grešku tokom godine, a oni imaju bolje uslove rada, dijagnostiku, novitetnu terapiju… Treba prihvatiti da greške postoje, ali o tome treba pričati. Šta stoji za te greške? Ono što je za mene prihvatljivo jeste neznanje, površnost, neozbiljnost, bahatost, nepristupačnost, nekonsultovanje iskusnijeg i starijeg ljekara zbog sujete. To su stvari koje su neprihvatljive. A neke greške su posljedica toga da ne znamo sve o čovjeku, da su moguće komplikacije, da su poneki put nepredvidive”, rekao je.
Kada se desi komplikacija, ljekar ima obavezu da je registruje što prije i da adekvatno reaguje na nju, navodi dr Delić.
“Čini mi se da ostaje malo prostora da se govori o ljekarskoj grešci, ali čekamo nalaz”
Dr Panić kaže da su u stručnim krugovima svi potreseni smrću djevojčice, ali bi se još uvijek uzdržao da govori o grešci, jer je dijete bilo u kontrolisanim uslovima.
“Čini mi se da ostaje malo prostora da govorimo o tome da je došlo do ljekarske greške, mada to naravno ne možemo isključiti i čekamo rezultate nalaza”, kazao je on.
Društvo koje više ne vjeruje ni u šta
Susret direktora Opšte bolnice u Čačku i Čačana sinoć je razotkrio da društvo više ne vjeruje ni u šta.
Građani su rekli da ne vjeruju ministarstvu, niti ministru Zlatiboru Lončaru.
“Ja bih gotovo sigurno vjerovao obdukcionom nalazu, jer jednostavno ne mogu da zamislim da kolege sa patologije u nalazu pišu neistinu. Sa druge strane, apsolutno razumijem nepovjerenje, jer ministar nije neko kome se može vjerovati, niti se može vjerovati onom Ministarstvu. Da li će poslije toga pokušati da se nešto zataška? Mislim da ovog puta to neće biti moguće, jer je uključeno Javno tužilaštvo. Obično zdravstvene radnike gone privatnim tužbama, a ovaj put imamo angažovano i Javno tužilaštvo. Jeste ovo Vučićeva SNS Srbija, u kojoj se ne poštuju ni zakoni, ali sa druge strane mislim da će sada biti ispoštovan zakon, da će kolege zaista savjesno odraditi svoj posao i napisati ono što je istina”, kaže dr Panić.
Dr Delić ističe da nepovjerenje urušava sistem, ali da ono nije nastalo preko noći.
“Vjerujem u većinu zdravstvenih radnika, poznajući svoje kolege. Znam da oni nose zaista veliki teret na svojim leđima. Potcijenjeni su, marginalizovani, ispolitizovani, nemaju uslove rada, lični dohodak je mali. Ali vjerujte, taj zdravstveni sistem je baziran posljednjih decenija na principu entuzijazma, altruizma, vjere u ono što se radi. Postoje brojna rješenja koji bi zdravstveni sistem mogla da postave na noge, ali je pitanje da li postoji političke volje”, kazao je on.
