Ponovljeni parlamentarni izbori na Kosovu održavaju se u nedjelju 28. decembra. Šta će to donijeti mladima, koji čine više od polovine stanovništva Kosova?
Finiš je predizborne kampanje za parlamentarne izbore na Kosovu. Na ulicama Sjeverne Mitrovice nema srpskih zastava, iako su gradonačelnici srpske nacionalnosti početkom decembra preuzeli lokalnu vlast u sjevernim opštinama. Ali je zato veliki bilbord Srpske liste u centru grada nemoguće ne primijetiti.
U Prištini je, sa druge strane, predizbornog materijala znatno manje. Praznična rasveta, svetlucave jelke i gužve na novogodišnjim vašarima kao da su zasijenili izbore.
Vanredni parlamentarni izbori biće održani u nedelju, 28. decembra, svega deset mjeseci nakon redovnih, koje su obilježila dva neuspješna pokušaja formiranja vlade.
Prema podacima Centralne izborne komisije, više od dva miliona građana ima glasačko pravo, a stanovništvo Kosova je među najmlađim u Evropi. Prema podacima Agencije za statistiku Kosova, nešto više od polovine stanovništva mlađe je od 30 godina, dok gotovo trećina ima manje od 18 godina. Šta mladi mogu da očekuju od ovih izbora?
Nepotizam i stranačko zapošljavanje
Uprkos činjenici da su jedna od najmlađih populacija u Evropi, mladi na Kosovu duboko su razočarani političkim odlukama. Desetomjesečna politička blokada dodatno je produbila frustracije među mladim Albancima na jugu, dok je kod mladih iz srpske zajednice na sjeveru učvrstila apatiju.
Mladi Albanci u Prištini rekli su za DW da su razočarani i da očekuju promjene, dok mladi u Sjevernoj Mitrovici otvoreno priznaju da su ravnodušni i da ih izbori i politika ne zanimaju.
Ipak, bez obzira na stepen interesovanja ili angažovanosti, problemi sa kojima se suočavaju uglavnom su isti.
Za Čendresu Sadiku iz Prištine nepotizam je jedan od glavnih izvora razočaranja.
“To je nešto što ne brine samo mlade, već obeshrabruje i demorališe sve građane. Mladima su potrebne stvarne prilike, a ne samo obećanja koje se izgovaraju pred izbore”, kaže ona.
Sa sličnim problemima suočavaju se i mladi na sjeveru Kosova. Jovan M student iz Leposavića, ističe da je stranačko zapošljavanje duboko ukorenjeno i da je jedan od glavnih razloga zbog kojih mladi napuštaju Kosovo.
“Ovo, međutim, nije problem koji je usko vezan za samo jednu političku opciju, već je široko rasprostranjen i seže do samih kosovskih institucija”, ističe on.
Život između straha i neizvjesnosti
Dok mladi u Prištini kraj godine dočekuju u prazničnoj atmosferi, uz kuvano vino na novogodišnjim vašarima, život na sjeceru Kosova izgleda znatno drugačije. Za mnoge mlade Srbe decembar je samo još jedan mjesec napetosti i neizvjesnosti. Pored političkih previranja, suočavaju se i sa manjkom kulturnog i društvenog sadržaja, kao i stalnim osjećanjem nesigurnosti.
“Prizori koje svakodnevno viđamo na ulicama nisu prizori normalnog života”, kaže Jovan.
“Svakodnevno je prisutan veliki broj teško naoružanih policajaca, policijske baze su svuda po Sjeveru, a za naizgled jednostavne usluge, poput podizanja plate ili kupovine ljekova, morate da idete u centralnu Srbiju. To nisu uslovi koji odgovaraju normalnom funkcionisanju”.
Prazna obećanja i simbolična uključenost
Politički analitičari sa kojima je DW razgovarao saglasni su da su mladi zapostavljena društvena kategorija na Kosovu, te da izbori vjerovatno neće donijeti suštinske promjene po pitanju njihovog položaja.
Dušan Radaković, direktor Centra za zastupanje demokratske kulture iz Sjeverne Mitrovice, smatra da se politička obećanja među političarima na Kosovu rijetko pretvaraju u konkretne poteze.
“Kada je riječ o unaprjeđenju položaja mladih i njihovom uključivanju, sve se uglavnom završava na predizbornim obećanjima. U praksi ne postoji ništa konkretno što bi dovelo do stvarnog poboljšanja statusa mladih”, kaže Radaković.
Sličnog je stava i Rina Kadiri, programska direktorka nevladine organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava Kosovo.
“Imajući u vidu visok procenat mladih u ukupnoj populaciji, oni su i dalje u velikoj meri marginalizovani i nedovoljno integrisani u društvo”, navodi Kadiri.
„Ne pružaju im se dovoljne mogućnosti za punu društvenu uključenost i razvoj, što doprinosi iseljavanju mladih i slabljenju aktivnog građanstva”.
Ipak, kada je riječ o tome šta bi moglo da unaprijedi njihov položaj, sagovornici DW imaju različito mišljenje. Radaković ne polaže velike nade u institucije, već smatra da potencijalne promjene mogu da nastupe kroz biznis-ulaganja.
“Napredak bi trebalo da dođe kroz poslovne inicijative, startapove, inovacione centre i projekte u oblasti IT-a, internet tehnologija i veštačke inteligencije, jer toga trenutno gotovo da nema”, kaže on.
Kadiri, s druge strane, ističe da je potreban sistemski pristup, kroz efikasnu primjenu Strategije za mlade, kao i stvaranje mogućnosti za zapošljavanje i aktivno učešće mladih u donošenju odluka.
Uprkos opštem nezadovoljstvu, dio mladih i dalje pokušava da se odupre političkoj apatiji.
Mlada Čendresa iz Prištine nada se da će izbori konačno riješiti političku blokadu. „Prestanite da nas obmanjujete neispunjenim obećanjima”, poručuje političarima.
Jovan iz Leposavića, sa druge strane, ne gaji velika očekivanja.
„Iako ne volim da upadam u zamku političke apatije, bojim se da nas iskustvo uči da se ne nadamo previše. Sve je manje onih do 30 godina koji sebe vide na Kosovu i razumem ih. Ja sam, ipak, odabrao drugačiji put”, kaže ovaj mladić.
