“Negdje u zemlji snova” je učio djecu kako treba da poštuju ono što imaju jer postoje djeca koja nemaju ništa.
Crtać prati tužnu priču siromašnog brata i sestre, kao i njihove majke koja nema mogućnosti da im ispuni želje i da ih nahrani. Jedna od najupečatljivjih scena na samom početku je kada djeca kažu da su i dalje gladna, ali majka više nema šta da im ponudi.
Bajati i tvrd hljeb umaču u vodu kako bi mogli da ga sažvaću.
Vjerovatno se sjećate i srceparajućih prizora kako vuku drva i spavaju pokriveni prekrivačima sa puno rupa.
Negdje u zemlji snova je oda djetinjstvu
Maks Flajšer, bio je pionir animacije. Maks, nije bio samo animator i producent, već je bio i pronalazač tridesetak sprava za crtanje, prenosi Radioaktivni komarac.
On i njegov brat Dejv su napravili i prvi zvučni crtani. Njihovi najpoznatiji radovi na animiranim filmovi su: Sinbad Moreplovac, Beti Bup, Mornar Popaj, Supermen i crtać „Negdje u zemlji snova“.
Ovaj crtani film je na neki način oda njihovom djetinjstvu, budući da su došli iz Krakova u Ameriku. Odrasli su u porodici šestoro djece, kad su se doselili.
Zahvaljujući ocu normalno su živjeli, ali gubitak očevog posla, preselio ih je u Braunsvil, siromašni jevrejski dio Njujorka.
Maks je već kao tinejdžer krenuo da se bavi animacijom, kako bi izdržavao porodicu. I tokom Velike depresije je nastao ovaj rad koji je jedan od najuticajnijih crtaća, a iza priče se kriju dva brata koje je upravo crtački dar izdigao iz bijede.