Sergej Ćetković je sve što se nalazilo u njegovom srcu opet stavio na sto, pred publiku.
Već dvije i po decenije kofer je punio postepeno, a u njemu je bilo mjesta za toliko uspomena, ljubavi i radosti, tuge, melanholije…
Nakupilo se toliko toga da srce više nije moglo da izdrži, a da ne progovori.
U Sergejevom slučaju, zna se to još odavno, srce automatski pretvara tajne u pjesme za vječnost.
Na novom albumu “Kofer” ima ih sasvim dovoljno da budu zadovoljne sve generacije, svi temperamenti, svi koji su željni najljepše muzike.
Album im je svojevrsna nagrada za višegodišnje čekanje i odgađanja premijere, no Sergej je najmanje kriv za kašnjenje.
Svjesni smo šta se sve dešavalo u godinama za nama. Vrijeme je majstorsko rešeto, a i ovog puta se pokazalo da čovjek planira, no neka viša sila zapravo kroji odluke.
Tako je album čekao 2024, a prvi utisak publike je da se čekanje isplatilo.
Zna to i Sergej, jer je i dalje jedan od onih koji publiku pažljivo sluša, recimo, kao marljivi učenik omiljenog nastavnika.
“Vrijeme je najbolji učitelj, a čovjek se uči dok je živ. Uprkos svemu kroz što smo prošli u posljednjih nekoliko godina, naučio sam da čovjek sa sigurnošću ništa ne može isplanirati. I ranije sam govorio da vjerujem da sve ima svoje vrijeme i mjesto, pa tako i moja muzika. Mislim da je tajming izlaska novog albuma bio odličan, a pozitivni komentari su samo potvrdili da je vrijedjelo čekati”, priča Sergej za CdM.
Uz osam novih pjesama, na albumu se nalaze i četiri “stare”, koje je Sergej ranije predstavio publici.
Jedna od njih je i pjesma “Kofer”, kapitenska.
Neki kažu – dobri stari Sergej, drugi dodaju – svježiji i zreliji, dižu glas i oni koji smatraju da je ovo nešto modernije ruho.
Kakav god da je, to je Sergej. Lako ga je prepoznati.
“Raduje me to što nisam dozvolio da me vrijeme i izazovi koje ono nosi promijene pred licem moje publike. Ostao sam isti onakav kakvog su me upoznali prvog dana, samo, priznajem, zreliji i svakog dana svjesniji odgovornosti koju su mi dali. Bez lažne skromnosti, foliranja i kalkulacija – posvećen isključivo i samo muzici”, ističe Sergej.
Ljubav je već 25 godina Sergejeva lična karta.
Kritičari bi se možda pozvali na argument u vezi sa izlizanom pločom, ali je činjenica da muzika najčistije prostruji kroz vene baš kada je ljubavna.
Sve dok je prava i čista kao gola istina – može li ljubav ikada dosaditi čovjeku?
Zvučaće kao otrcano, ali – stoji li između ljubavi i muzike u Sergejevoj karijeri ogroman znak jednakosti?
“Ljubav je bila i ostala pokretač svega i nepresušan izvor energije, a čini mi se da je muzika njen najčistiji i najdirektniji kanal do srca. Prvo moraš voljeti ono što radiš i moraš ga raditi sa puno ljubavi i biti beskrajno zahvalan na tome što radiš ono što voliš. Ljudi provedu život tražeći se u raznim stvarima i tek kad prođe shvate da su ga uzalud potrošili. Zato mislim da nikada nije kasno započeti nešto novo, nešto što će vas pokrenuti i udahnuti život, a svaki novi dan je samo blagoslov i nagrada za to”, smatra Sergej.
Simpatičan je bio tajming u vezi sa premijerama novih pjesama-spotova.
Osam dana trajao je maraton. Sve je počelo 3. juna, a završeno sedam dana kasnije.
Prva premijera je realizovana u 18.05 časova, a posljednja u 18.40.
Sve to navodi na zaključak da i te kako prati Sergej puls publike, aktuelnih zahtjeva tržišta, ali bez apsolutnog predavanja i okretanja leđa sebi.
Sergej podsjeća da je htio opravdati toliko dug period čekanja na novi album.
Dalje, želio je pokloniti publici pravo muzičko putovanje od osam dana.
“Iako se trendovi u svijetu muzike mijenjaju iz dana u dan, mi smo se, ipak, odlučili za neobičan red vožnje i dali priliku svakoj od osam pjesama da obiđu krug oko zemlje i upoznaju se sa svima onima koji me prate već 25 godina i kojima dugujem veliku zahvalnost za datu priliku da budem narator svih tih lijepih ljubavnih priča”, nastavlja Sergej.
Toliko spotova nam je ponudilo i mnoge zanimljive kadrove, radnje, susrete.
Vidimo Sergeja u “odijelu” konobara, za volanom, na bini…
Primjećujemo i njegovu umiješanost u rediteljski dio posla.
Isplatila se naklonost prema režiji u danima kada je Sergej važio za golobradog.
“Kako u muzici, tako i u tom dijelu, Bogu hvala inspiracije ne fali. To bih nazvao kompenzacijom nekih mojih momačkih snova iz vremena kada sam razmišljao da upišem režiju i da se ostvarim kao reditelj. Muzika me je, ipak, naučila da kroz nju tako lako mogu pokazati i prikazati svu kreativnost i talenat, što i uporno radim i vidim da ima smisla. Trudim se da svoju muziku prikažem kroz predivne kadrove i filmske priče, nalik svim tim slikama koje se motaju po mojoj glavi u trenucima kada pjesme nastaju”, pojašnjava nam Sergej.
Slušaoci beogradskog Naxi radija glasovima su nedavno nagradili umjetnike koji su se u 2024. godini izdvojili radom, opravdali povjerenje publike i stvaralaštvom probudili najljepše emocije.
Na osnovu najvećeg broja glasova slušalaca, dodijeljene su “Naxi Zvezde” i za pjevača godine.
Pjevač godine je upravo Sergej. Opet je to nagrada s potpisom publike.
Odavno je prestao da broji i nagrade i preglede, pojavi se tačno tamo gdje treba i kada treba, uvijek sa spremnim govorom i poentom.
Dakle, kvalitet prije kvantiteta, uzdignuto čelo i ponos na svako slovo iz imena, ali i iz pjesama.
Ima li veće svetinje od toga što može biti dobar primjer svima, a prije svega djeci – i svojoj i onoj koja slušaju njegove pjesme?
“U nekom periodu muzičkog odrastanja nagrade su imale nevjerovatnu moć i uticale na nas poput neke magije koja bi nas držala danima. Vremenom shvatiš da je najveća nagrada biti prisutan, raditi posao koji znaš i voliš, i imati kome stvarati muziku i za koga stvarati. Za mene i dalje nema veće nagrade od publike i njihove podrške, a to niko od nas u ovom poslu nema pravo da to iznevjeri. Uz sve ono što nam se svakodnevno servira, a govorim o neukusu i nekvalitetu, ja i dalje ne odustajem od svog muzičkog pravca, svojih manira, kućnog vaspitanja i vrijednosti koje sam dobio od roditelja i na koje uporno pokušavam da skrenem pažnju, jer znam da i kada mislim da niko ne gleda – neko sve vidi”, zaključuje Sergej.
Danilo Brajković
