U EU raste zabrinutost za bezbjednost. Šefovi država i vlada su se već dogovorili oko većih izdataka za odbranu i rade na planovima za bolju zaštitu od Rusije. Jedna od mogućnosti je i jačanje partnerstva s Turskom.
Turska odbrambena industrija ispunjava mnoge kriterijume koji su Evropskoj uniji važni za partnerstvo, dobar geostrateški položaj, vrhuska tehnologija, visoka ulaganja. No, u prošlosti se turski predsjednik nije pokazao baš kao lak i kooperativan partner.
Redžep Tajip Erdogan je i u dobrim odnosima sa Rusijom, a EU ne odgovara ni to što on u Turskoj ne postupa baš demokratski, posebno prema svojim kritičarima i opoziciji. Ipak, EU ne želi da se odrekne mogućnosti koje joj pruža vojna saradnja sa Turskom, drugom po vojnoj snazi zemlji NATO.
Ipak, u sadašnjoj situaciji, kada je EU u modusu velikog naopružavanja, pogodbe sa turskim proizvođačima oružja izdgledaju važnije od kršenja ljudskih prava u Turskoj.
Turska nije druga vojna sila NATO nego 4ta, nakon SAD, Francuske i Britanije.