Kako se njegov mandat bliži kraju, budžetski problemi Francuske i mogućnost dolaska predsjednika iz redova krajnje desnice prijete da ugroze nasljeđe Emanuela Makrona.
Emanuel Makron napustio je svoj posljednji NATO samit tiho, bez velikih poruka i poteza. Takav odlazak dobro oslikava trenutak u kojem se nalazi francuski predsjednik, čije odbrambeno nasljeđe pritiskaju budžetska ograničenja i mogućnost da ga na funkciji zamijeni lider krajnje desnice.
Makron je na samit stigao kasno, otišao ranije i gotovo da nije razgovarao s novinarima, što se uklapa u njegov dosadašnji diskretan nastup na skupovima Alijanse.
Ipak, tokom gotovo decenije provedene na mjestu predsjednika, učvrstio je poziciju Francuske kao jedne od vodećih sila u NATO-u, raspoređujući francuske snage na granicu s Rusijom i zalažući se za manju zavisnost od SAD-a i veću samostalnost Evrope.
To je sada jasan pravac kretanja, kako prenosi Politiko.
„Samit je jasno pokazao da Evropljani sve više ulažu i sve više djeluju kako bi se sami branili. Ja se za to zalažem već devet godina“, rekao je Emanuel Makron novinarima po završetku samita.
Odbrambeno nasljeđe francuskog predsjednika – definisano okretanjem ka Evropi – obilježeno je povećanjem izdvajanja za odbranu i vrlo ranim fazama uključivanja evropskih zemalja u francusko nuklearno odvraćanje. Ali kako se njegov mandat bliži kraju, dvije sile bacaju sjenku na to nasljeđe: budžetska ograničenja i krajnja desnica.
Dok će centristički kandidati koji bi mogli da naslijede Makrona vjerovatno nastaviti njegov pravac, liderka krajnje desnice Marin le Pen, koja vodi u anketama, jasno je stavila do znanja da će Francuska značajno smanjiti svoju ulogu u NATO-u i EU ako pobijedi.
„Zaokret ka Evropi se dogodio, a sljedeći predsjednik moraće da odluči da li će nastaviti ili odbaciti taj sada već veoma jasan kurs djelovanja, koji je administracija prihvatila“, rekao je Eli Tenenbaum, direktor Centra za bezbjednosne studije pariskog IFRI-ja.
„To je pitanje koje najviše brine naše evropske saveznike“, dodao je on.
Sjenka Marin le Pen
Manje od godinu dana prije isteka mandata, francuski predsjednik započinje niz oproštajnih nastupa.
Njegov posljednji NATO samit ove sedmice pratiće 13. jula njegov posljednji govor oružanim snagama uoči Dana Bastilje. Istog dana biće domaćin sastanka „Koalicije voljnih“, kako bi okupio saveznike Ukrajine prije tradicionalne vojne parade 14. jula u Parizu, koja će takođe biti njegova posljednja.
Od 2022. godine, nakon što je prethodno NATO nazvao „moždano mrtvim“, predsjednik je postao lice sve veće posvećenosti Francuske Alijansi – posvećenosti koja bi mogla da se završi ako Marin le Pen bude izabrana za predsjednicu.
Nakon ruske invazije na Ukrajinu u punom obimu, Francuska je pojačala prisustvo na istočnom krilu, predvodeći NATO snage u Rumuniji i obećavši u Ankari da će poslati trupe u Finsku. To se dogodilo u trenutku kada je Francuska bila prinuđena da se povuče iz svojih bivših kolonija u afričkom regionu Sahela.
Pariz takođe igra ključnu ulogu u nadomeštanju vojne opreme koju SAD povlače iz NATO-a, uključujući ponudu nosača aviona.
„Francuska je sama zadovoljila 80 odsto pomorskih potreba nastalih američkim repozicioniranjem“, rekao je Makron u srijedu.
Predsjednički mandat Marin le Pen poništio bi veliki dio Makronovog rada. Ona je ove sedmice rekla da planira da bude kandidatkinja Nacionalnog okupljanja sljedeće godine, uprkos tome što je osuđena za pronevjeru.
U maju je liderka krajnje desnice rekla da bi tokom prvog predsjedničkog mandata izvela Francusku iz integrisane komande NATO-a, po uzoru na potez generala Šarla de Gola iz 1966. godine. Takođe je rekla da NATO treba da se „preorijentiše“ na borbu protiv radikalnog islamizma i nije dala obećanja u vezi s francuskim trupama na istočnom krilu.
Više novca – ali nedovoljno
Ko god postane predsjednik sljedeće godine, moraće da se suoči i s pogoršanjem stanja javnih finansija Francuske.
Francuska planira da do 2030. godine izdvaja nešto više od 2,5 odsto BDP-a za odbranu, što je daleko od putanje potrebne da se dostigne NATO cilj od 3,5 odsto do 2035. godine. A s javnim dugom većim od 115 odsto BDP-a, pronalaženje dodatnog novca biće veoma teško.
Dok Pariz pokušava da pronađe novac, Njemačka ubrzano napreduje.
Francuski vojni izdaci biće udvostručeni na 63,3 milijarde eura do 2027. godine, ali se očekuje da Njemačka već sljedeće godine dostigne 109,7 milijardi eura. Najviši francuski general Fabijen Mandon upozorio je poslanike da postoji realan rizik da Berlin prestigne Pariz kao vodeća vojna sila kontinenta.
Ograničene finansije već su potkopale Makronove ambicije.
On je u martu najavio da će Francuska rasporediti više nuklearnih bojevih glava, ali zemlja tokom posljednje decenije nije proširila ni mornaricu ni vazdušnu flotu zbog nedostatka sredstava.
„Francuska nije riješila pitanje povećanja obima svojih snaga“, rekao je Martin Kensez, viši saradnik Njemačkog Maršalovog fonda.
Prema njegovim riječima, rizik od minijaturne „bonsai vojske koja sve radi na veoma malom nivou“ predstavlja „opravdanu kritiku“.
Kada je riječ o ratnoj ekonomiji, Kensez je dodao da „postoji napor koji ne treba potcijeniti, ali retoriku nisu pratila stvarna ulaganja“.
Za Makrona je, međutim, ovaj NATO samit bio potvrda onoga za šta se zalaže gotovo deceniju.
„Evropa koja ulaže i brani svoj suverenitet i stratešku autonomiju unutar NATO-a: sada smo tu“, napisao je Makron na društvenim mrežama.