Vang Ćuan posljednja preživjela pripadnica Crvene armije koja je učestvovala u legendarnom Dugom maršu, preminula je u snu u 00.30 časova u srijedu u svom domu u gradu Dujiangyan, u kineskoj pokrajini Sečuan. Imala je 105 godina.
Prema riječima članova porodice, Vang je preminula bez patnje, okružena kćerkama i unucima. Nakon što je ranije ovog mjeseca napunila 105 godina, uglavnom je bila dobrog zdravlja. Međutim, početkom jula razvila je upalu pluća, progresivnu atrofiju mišića, otežano disanje i probleme sa iskašljavanjem, zbog čega je 18. jula hospitalizovana. Njeno zdravstveno stanje postepeno se pogoršavalo sve do smrti.
Rođena 1921. godine u siromašnoj tibetanskoj porodici u okrugu Jinčuan, u Tibetansko-Ćijangskoj autonomnoj prefekturi Aba, u pokrajini Sečuan, Wang je imala teško djetinjstvo. Roditelje je izgubila kada je imala samo godinu, a do pete godine odgajao ju je ujak. Nakon toga radila je kao dječja radnica kod lokalnog zemljoposjednika, obavljajući teške poljoprivredne i kućne poslove.
Sa 14 godina duboko ju je inspirisalo disciplinovano i narodu posvećeno ponašanje vojnika Crvene armije nakon njihovog dolaska u Jinčuan 1935. godine. Dobrovoljno im se pridružila i obavljala logističke i medicinske zadatke, uključujući vođenje marševa, pripremu hrane, transport žita i njegu ranjenih vojnika tokom Dugog marša.
U martu 1936. godine, tokom žestokih borbi protiv snaga Kuomintanga u okrugu Danba, odvojila se od glavnih jedinica. Ostala je sa grupom ranjenih saboraca i pokušala ponovo da pronađe Crvenu armiju prelazeći bosa preko snježnih planina i preživljavajući na divljem bilju usred ledenih temperatura.
Zbog tog iskušenja zadobila je teške promrzline na jednom nožnom prstu lijeve noge, koji je kasnije morao biti amputiran. Posljedice je osjećala do kraja života, naročito tokom kišnih dana.
Nakon više od mjesec lutanja, u maju 1936. godine nastanila se u okrugu Venčuan, gdje je živjela anonimno. Decenijama nikada nije javno govorila o svom učešću u Dugom maršu. Udala se za Liu Fuguanga i rodila petoro djece, ali su zbog teških životnih uslova samo dvije kćerke doživjele odraslo doba.
Nakon osnivanja Narodne Republike Kine promijenila je svoje ime iz Gujsjang u Quanjing, želeći da izrazi uvjerenje da su „svi vojnici Crvene armije širom zemlje heroji“. Zvanično je priznata kao veteranka Crvene armije tokom pokrajinske provjere veteranskog statusa osamdesetih godina prošlog vijeka.
Čak i u poznim godinama ostala je posvećena očuvanju i promovisanju duha Dugog marša. Sve do maja ove godine ručno je plela jastuke za futone i poklanjala ih lokalnim školama i centrima za obrazovanje o revolucionarnoj istoriji.
Nedavno su je u njenom domu posjetili oficiri i vojnici jedne jedinice Kopnene vojske Narodnooslobodilačke armije Kine, objavila je Kineska centralna televizija (CCTV). Stogodišnjakinja je tom prilikom obukla uniformu Crvene armije kako bi ih dočekala.
Ugledala je vojničku kapu jednog od vojnika i sa osmijehom upitala: „Mogu li da je stavim? Pristaje li mi?“
„Izgledate odlično!“, odgovorili su joj vojnici.
Kada su razvili zastavu svoje jedinice, Vang su oči ispunile suzama. Nježno je prešla rukom preko zastave kao da ponovo proživljava burne ratne godine, a zatim je polako podigla ruku i uputila svečani vojnički pozdrav zastavi.
Njena najstarija kćerka Liu Guihua oprostila se od majke objavom na društvenoj mreži WeChat, napisavši: „Herojska vojnikinja koja je tokom Dugog marša prešla snježne planine; cijelog života skromno je skrivala svoje zasluge i ostala vjerna svojim idealima.“
Prema riječima porodice, jedino za čim je Wang žalila bilo je to što nije doživjela 90. godišnjicu pobjede u Dugom maršu, koja će biti obilježena kasnije ove godine. U skladu sa njenom posljednjom željom, biće sahranjena u okrugu Venčuan, gdje je prije mnogo decenija pronašla svoj novi dom.
