Za kineskog lidera Si Đinpinga, Sjeverna Koreja je susjed koga Kina ne može ni da kontroliše niti da priušti da izgubi, piše BBC na srpskom.
Dvije strane često opisuju svoj odnos kao odnos „sklopljen u krvi“, što je referenca na Korejski rat.
Ipak, posljednjih godina, nepovjerenje je zateglo veze.
A sada Peking pokušava da ponovo uspostavi kontrolu nad strateški važnim, ali duboko nepredvidivim partnerom.
Kina želi stabilnost na granici i uticaj u Pjongjangu, ali bez uvlačenja u krize izazvane nuklearnim ambicijama Sjeverne Koreje. Stoga će Sijeva posjeta ove nedjelje – stigao je u Pjongjang u ponedjeljak 8. juna – vjerovatno biti manje o prijateljstvu, a više o uticaju.
Seul vjeruje da bi mogao pokušati da pozicionira Kinu kao posrednika između Sjeverne Koreje i Sjedinjenih Država, ali Peking možda ima druge motive. Zapadni diplomatski izvori kažu za BBC da je Kina sve više zabrinuta zbog rastućeg partnerstva između Pjongjanga i Moskve.
Posline sastanka sa ruskim liderom Vladimirom Putinom prošle nedjelje, Si bi možda želio da se uvjeri da takođe drži sjevernokorejskog lidera Kima Džong Una pod kontrolom, posebno zbog toga što Peking povećava prisustvo na globalnoj sceni.
Odlukom da se odmah poslije toga uputi u Pjongjang, na prvo putovanje u inostranstvo 2026. godine, Si Đinping je samo naglasio važnost saveza sa nestabilnim susjedom Kine.
Ove dvije zemlje dijele „strateški neophodni odnos koji nije nužno lišen trvenja“, kaže Eun Džu Čoi, stručni saradnik sa seulskog Instituta Sedžong.
Otopljenje zategnutih veza
Hlađenje između Pekinga i Pjongjanga bilo je vidljivo, čak i ako suptilno.
Jedva da su obilježili 75. godišnjicu diplomatskih odnosa u oktobru 2024. Javne poruke bile su prigušene. Kineski ambasador nije prisustvovao proslavama osnivanja Sjeverne Koreje prethodnog mjeseca. Nije bilo razmjene mišljenja na visokom nivou tokom cijele godine, što je u oštroj suprotnosti sa sve toplijim odnosima Pjongjanga sa Moskvom.
Ta rastuća bliskost sa Rusijom uznemirila je Peking.
Poslije ruske invazije na Ukrajinu, Sjeverna Koreja je proširila vojnu saradnju sa Putinom, što je kulminiralo sporazumom o međusobnoj odbrani koji je potpisan tokom Putinove posjete Pjongjangu 2024. godine.
Oko 2.300 sjevernokorejskih vojnika je poginulo boreći se za Rusiju protiv Ukrajine, prema istrazi BBC-ja.
Pjongjang je takođe optužen za snabdijevanje municijom Rusije u zamjenu za naftu i pomoć, što je uzbunilo Vašington i njegove saveznike, a tiho potreslo Kinu.
„Kina želi da osigura da su njeni interesi u odnosu na Sjevernu Koreju zaštićeni u vrijeme brzog približavanja između Moskve i Pjongjanga“, dodaje Ankit Panda, specijalista za nuklearnu politiku u Karnegijevoj fondaciji za međunarodni mir.
Pragmatični partner
Ali Kim ne može sebi da priušti ni otuđivanje najvećeg izvora pomoći.
Kineski izvoz u Sjevernu Koreju skočio je na oko 2,3 milijarde dolara prošle godine, što je najviši nivo u posljednjih šest godina.
Putnički željeznički saobraćaj između Pekinga i Pjongjanga ponovo je pokrenut ranije ove godine nakon šestogodišnje pauze. Analitičari kažu da je i ovo proračunati pokušaj Pekinga da vrati Pjongjang u njegovu orbitu.
Za Kima, to je pragmatičan izbor.
Ako se rat u Ukrajini završi, potreba Rusije za podrškom Sjeverne Koreje mogla bi da se smanji. I za razliku od izolovanog Putina, Si je dočekao svjetske lidere u Pekingu.
Odnos ljubavi i mržnje
Od samog starta, dvije socijalističke države izvodile su složenu tačku balansiranja između uticaja i samostalnosti – dodatno komplikovanu vezama Pjongjanga sa njegovim drugim sjevernim susjedom. U Korejskom ratu (1950-1953), Kina je žrtvovala stotine hiljada vojnika u borbi za stvar Sjeverne Koreje.
„Ako nemate usne, zubima će biti hladno“, čuveni je opis kineskog vođe Mao Cedonga strateške važnosti Sjeverne Koreje za njegovu zemlju.
Ali osnivač Sjeverne Koreje, njen vođa Kim Il Sung, tražio je veće vojne garancije, i formalizovao savez sa Sovjetskim Savezom 1961. godine. Nekoliko dana kasnije, sklopio je novi vojni pakt sa Kinom. Pod ideologijom Kima Ila Sunga zvanom Džuče, Sjeverna Koreja bi na kraju trebalo da postigne samoodrživost. Time što je obezbijedila vojnu podršku obije velike sile značilo je da će biti manje rizika po nju da postane satelitske država bilo koje od njih.
U ono vrijeme, Pjongjang je zavisio od Sovjetskog Saveza za ekonomsku pomoć i naftu. Glad je u međuvremenu primorala kineske državljane da pređu rijeku Tumen. Neki od njih su se čak školovali u Sjevernoj Koreji, vjerujući da je njen prosvjetni sistem bolji.
Ali Sjeverna Koreja je izgubila vojnog saveznika i glavni izvor ekonomske podrške nakon raspada SSSR-a 1991. godine.
To je takođe utrlo put Kini, koja se u tom trenutku nalazila u usponu, za preuzimanje uloge glavnog pokrovitelja Pjongjanga. Kina ostaje najveći trgovinski partner Sjeverne Koreje, što za nju predstavlja investiciju u stabilnost u komšiluku i protivtežu Južnoj Koreji, koja je u savezništvu sa SAD.
„Kina obezbjeđuje sasvim dovoljno privredne podrške da spreči pad režima, ali aktivno izbjegava ono transformativno ulaganje koje bi Sjevernoj Koreji omogućilo samoodrživost“, kaže Seong-Hjon Li, gostujući akademik u Azijskom centru Univerziteta na Harvardu.
Zauzvrat, „Kina očekuje ‘kalendarsku disciplinu’ – prećutno pravilo da će se Pjongjang uzdržati od krupnih provokacija tokom kritičnih kineskih domaćih i diplomatskih događaja“, dodao je on.
Sjeverna Koreja se nije uvijek toga pridržavala.
Ostvarenje nuklearnih ambicija
Kina bi više voljela nenuklearno Korejsko poluostrvo, ali Sjeverna Koreja se bez obzira na to posvetila ostvarivanju vlastitih nuklearnih ambicija. Kim Il Sung je postavio temelje za najmanji arsenal nuklearnog oružja na svijetu, otvorivši nuklearni istraživački centar Jongbjon 1964. godine.
Iako je 1985. godine potpisao međunarodni Ugovor o neširenju nuklearnog naoružanja (NPT), oglušio se o njegove uslove i počeo da gomila plutonijum.
On, međutim, nije dočekao da vidi da njegova zemlja posjeduje funkcionalnu nuklearnu bojevu glavu.
Kad je njegov sin Kim Džong Il preuzeo vlast 1994. godine, koristio je ovaj program u povoju kao diplomatsku polugu, tražeći ekonomsku pomoć ili mogućnost uspostavljanje odnosa sa SAD u zamjenu za ustupke. Sjeverna Koreja se 2003. godine povukla iz NPT-a.
Tri godine kasnije, izvela je prvi nuklearni test na koji su Ujedinjene nacije reagovale brzo uvevši joj sveobuhvatne sankcije. To bi bilo nemoguće bez podrške Kine.
Kina je nazvala test „flagrantnim“ činom i založila se za denuklearizaciju poluostrva, ali se uzdržala od upotrebe potpunog privrednog uticaja da bi to postigla.
„Kolaps ili ozbiljna destabilizacija Sjeverne Koreje stvorili bi ogromne rizike po Peking: priliv izbjeglica, nuklearnu nesigurnost i moguću ekspanziju SAD-a na sjever ili uticaj Južnokorejske vojske“, kaže Čoi. „Ova zabrinutost nadjačava nezadovoljstvo Pekinga nuklearnim programom Pjongjanga.“
Kad je Kim Džong Un došao na vlast 2011. godine, ubrzao je raketni program kako bi razvijao bilo kakvu iluziju kineske kontrole.
Čim je preuzeo dužnost, izmijenio je ustav da bi proglasio Sjevernu Koreju nuklearnom državom i pokrenuo niz detonacija upravo u trenutku dok je Kina prolazila kroz vlastitu osjetljivu tranziciju vođstva.
„Uprkos svom njegovom vođenju politike visokog rizika, Kim Džong Il je generalno očuvao osnovu hijerarhijske potčinjenosti kineskom diplomatskom ritmu“, kaže Li. „Kim Džon Un je, za razliku od njega, pretvorio taj kalendar u oružje.“
Pred inauguraciju Sija Đinpinga kao predsjednika u martu 2013. godine, Kim je izveo treću nuklearnu probu.
Pogubio je i strica sklonog reformama Džonga Songa Teka, koji je služio kao izaslanik za Kinu. U reakciji na to, Si Đinping je podržao pooštravanje sankcija Ujedinjenih nacija. Stao je uz južnokorejskog kolegu zarekavši se istovremeno da atomske ambicije Sjeverne Koreje neće biti tolerisane „ni pod kakvim uslovima“.
Rusija novi saveznik
Uz zakletog neprijatelja Sjeverne Koreje i najbližeg saveznika u ujedinjenoj opoziciji, Kim je djelovao kao da će se otkačiti od zavisnosti od Pekinga. Otkrio je da je Rusija više nego rada da mu udovolji, iako je obnova njihovih odnosa potrajala.
U aprilu 2014. godine, Kremlj je oprostio 90 odsto od 11 milijardi dolara sjevernokorejskog duga i dvije zemlje su potpisale niz trgovinskih sporazuma.
A ruska invazija na Ukrajinu privukla je Sjevernu Koreju bliže nego ikad. Dok ruski predsjednik Vladimir Putin želi oružje i ljudstvo, Kimu je preko potrebna ekonomska pomoć, trgovina i vojna tehnologija.
SAD procjenjuju da je Kim prodao više od milion minobacačkih granata i raketa grad Moskvi za upotrebu u Ukrajini, gdje je više od 2.300 severnokorejskih vojnika poginulo boreći se za Rusiju, prema istrazi BBC-ja.
Njihov cvjetajući odnos zainteresovao je Kinu poslije potpisivanje pakta o uzajamnoj odbrani u junu 2024. godine. Sjeverna Koreja ostaje jedini formalni vojni saveznik Kine.
„Pojačali su se napori Pekinga da učvrsti odnose sa Pjongjangom otkako su Rusija i Sjeverna Koreja produbili veze 2024. godine“, kaže Patriša M. Kim, koliderka Projekta procjene Kine na Institutu Brukings. „Kina ne želi da je Moskva zamijeni na mjestu primarnog strateškog partnera Sjeverne Koreje.“
Ofanziva šarma ubacila je u višu brzinu u septembru, kad je Si Đinping ugostio i Kima i Putina tokom parade za Dan pobjede.
Analitičari su istakli da se Kim našao uz kineskog lidera tokom ceremonije, što je hvaljen i rijedak položaj.
Izuzetno vidljiva trgovinska i diplomatska dodvoravanja podrazumijevala su nastavak saobraćanja putničkog voza i direktnih letova Er Čajne, kao i posjete Pjongjangu kineskog premijera Lija Ćijanga i ministra spoljnih poslova Vanga Jija.
Kineska skorašnja „prećutna podrška Kimovoj novoj nuklearnoj doktrini“ pokazuju njene promjene u pristupu komunističkom susjedu, kaže Li.
„Ova promjena je i te kako vidljiva poslije susreta Trampa i Sija Đinpinga 14. i 15. maja, kada je Peking upadljivo izbrisao izraz ‘denuklearizacija’ iz zvaničnih saopštenja, potpuno se udaljivši od narativa Vašintona“, rekao je on.
Posjeta Sija Đinpinga je šlag na tortu ovog umiljavanja.
Za Sjevernu Koreju, postoje taktičke prednosti u glumljenju da je neosvojiva, ali nema razloga da potpuno presiječe slamku spasa.
„Na mnoge načine, Sjeverna Koreja će imati najviše koristi od ovog strateškog trougla u povoju“, kaže Kim. „I Moskva i Peking imaju jake interese da zadrže Pjongjang uz sebe.“
U stvarnosti, Li kaže da će Peking otkriti da „nije izgubio Pjongjang; samo je izgubio monopol na njega.“
