Ankara je u vanrednom stanju pred samit NATO-a, čak se uklanjaju i beskućnici i psi lutalice. Jer, Turska miriše priliku da još podigne svoj značaj u vojnoj alijansi.
U glavnom gradu Turske odvijaju se završne pripreme za samit NATO-a. Privode se kraju posljednji radovi na upravo završenom divovskom vojnom kompleksu „Aj Jildiz“, poznatom i kao „turski Pentagon“.
Bezbjednosne mjere podignute su na najviši nivo. Zabranjeno je kretanje teških kamiona i građevinskih mašina, kao i održavanje demonstracija i javnih okupljanja.
Psi lutalice se odvode, prosjaci tjeraju s ulica, a duž ruta kojima će prolaziti međunarodni državnici postavljene su zaštitne ograde koje zaklanjaju pogled na siromašne četvrti Ankare.
Loše vijesti stižu i za akademike, advokate, političare, ekološke aktiviste, nastavnike i penzionere koji su uoči samita uhapšeni pod optužbama za terorizam. Mnogi od njih za sada će ostati u pritvoru. Do završetka samita u petak (10. jul), Ankara će praktično biti u vanrednom stanju.
Za tursku vladu samit NATO-a, koji se održava u utorak i srijedu (7. i 8. jul), ima izuzetno veliki značaj. Ankara želi da iskoristi priliku kako bi dodatno naglasila stratešku ulogu unutar Saveza.
U svijetu koji postaje sve nesigurniji, Turska se više ne vidi samo kao čuvar jugoistočnog krila NATO-a, već kao država koja želi aktivno da učestvuje u oblikovanju ključnih bezbjednosnih pitanja.
Takvu procjenu dijeli i vrh NATO-a. Generalni sekretar Mark Rute pohvalio je u intervjuu za tursku državnu televiziju snažnu i dobro obučenu tursku vojsku, kao i brzo rastuću odbrambenu industriju zemlje.
Ankara želi u središte moći NATO-a
Od pristupanja NATO-u 1952. godine, Turska predstavlja jedan od važnih stubova kolektivne odbrane alijanse. Posljednjih godina nastoji da se afirmiše i kao posrednik u krizama, poput rata u Ukrajini i napetosti oko Irana. Ankara želi da pokaže da je nezamjenljiv igrač.
Dodatni podsticaj predstavljaju neizvjesnosti oko buduće uloge Sjedinjenih Država. Rasprave o američkim bezbjednosnim garancijama za Evropu u mnogim državama članicama NATO-a vode zaključku da je potrebna veća evropska samostalnost u oblasti odbrane. Ankara u tome vidi priliku da poveća politički uticaj unutar Saveza.
Ukoliko Evropa razvije sopstveni bezbjednosni i odbrambeni identitet, on, prema stavu Turske, ne bi smio da bude konkurencija NATO-u, već njegova dopuna.
Istovremeno se upozorava da iz takvog modela ne bi smjeli da budu isključeni važni evropski saveznici – zemlje koje nijesu članice Evropske unije. To se prije svega odnosi na Tursku, Veliku Britaniju i Norvešku.
Zašto je Turska važna za NATO?
Turska je pristupila NATO-u tokom Hladnog rata. Partnerstvo je tada bilo od strateške koristi za obje strane. Savez je dobio važnog saveznika na južnoj granici Sovjetskog Saveza, dok je Ankara dobila bezbjednosne garancije NATO-a.
Do danas Turska ima poseban geopolitički položaj. Nalazi se na raskršću Evrope i Bliskog istoka te graniči s više kriznih područja. Zbog toga je ona za NATO od velikog značaja u energetskom, ekonomskom i bezbjednosnom smislu, smatra bivši zamjenik generalnog sekretara NATO-a Husejin Dirioz.
Turska ima još jednu važnu stratešku prednost. Kao obalska država, na osnovu Konvencije iz Montrea o statusu moreuza, ona kontroliše moreuze između Egejskog i Crnog mora, čime raspolaže važnim instrumentom za očuvanje vojne ravnoteže u ovom regionu.
Riječ je o međunarodnom sporazumu potpisanom 1936. godine kojim je Turskoj povjerena kontrola nad Bosforom i Dardanelima te je regulisan prolaz ratnih i trgovačkih brodova.
Odbrambena industrija kao glavni adut
Vlada u Ankari i turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan planiraju da povećaju izdvajanja za odbranu na pet odsto bruto domaćeg proizvoda do kraja 2030. godine. Već sada Turska, odmah nakon Sjedinjenih Država, raspolaže drugom najvećom vojskom unutar NATO-a.
Prema podacima Međunarodnog stokholmskog instituta za istraživanje mira, turski vojni izdaci prošle godine porasli su za 7,2 odsto i premašili 30 milijardi američkih dolara, čime se zemlja nalazi na 18. mjestu u svijetu.
Jedan od glavnih ciljeva Ankare jeste da dodatno istakne kapacitete svoje odbrambene industrije. Analitičari smatraju da NATO ubuduće neće zavisiti samo od brojnosti vojnika, već i od proizvodnih kapaciteta, tehnoloških inovacija i sigurnih lanaca snabdijevanja.
U tom kontekstu forum odbrambene industrije, koji je ranijih godina bio prateći događaj, prvi put će biti uvršten u zvanični program samita NATO-a. Očekuje se potpisivanje više sporazuma između država članica.
I vrh NATO-a naglašava značaj Turske u ovoj oblasti. Generalni sekretar Mark Rute istakao je da Turska, sa oko 3.000 kompanija koje posluju u sektoru odbrambene industrije, predstavlja jednog od ključnih aktera Saveza.
NATO mora imati šire shvatanje bezbjednosti
Ankara želi da proširi i samo poimanje bezbjednosti unutar NATO-a. Turska vlada smatra da bi alijansa u svoje strateško planiranje trebalo snažnije da uključi izazove koji dolaze iz južne i istočne Evrope, crnomorskog regiona i Bliskog istoka.
Zbog toga Turska zagovara oživljavanje Istanbulske inicijative za saradnju, pokrenute 2004. godine. Cilj ovog programa jeste jačanje bezbjednosne saradnje sa državama Bliskog istoka.
Članice inicijative su Katar, Bahrein, Kuvajt i Ujedinjeni Arapski Emirati. Ankara ovoj inicijativi pridaje veliki značaj i zalaže se za intenzivniju saradnju NATO-a sa njegovim južnim susjedstvom.
Za tursko rukovodstvo samit predstavlja mnogo više od velikog diplomatskog događaja.
Vlasti u Ankari vide ga kao priliku da dodatno potvrde strateški značaj Turske – kao vojne sile, posrednika u međunarodnim krizama i nezaobilaznog partnera na jednom od najosjetljivijih geostrateških prostora NATO-a.
