Najavljene američke sankcije protiv Irana možda jesu bacile obične građane u paniku i finansijski očaj, ali realnost je mnogo kompleksnija od oštre retorike Donalda Trampa. U sjenci prijetnji potpunom ekonomskom izolacijom, Vašington i Teheran uveliko pregovaraju preko posrednika, dok američka administracija upada u logički paradoks ekonomskog uništavanja zemlje za koju tvrdi da je već vojno slomljena.
Borislav Korkodelović, ugledni spoljnopolitički komentator, govorio je za Euronews Srbija o najnovijim geopolitičkim potresima na Bliskom istoku, sa posebnim fokusom na najavljeni američki paket sankcija protiv Irana. Ova operacija usmjerena je protiv svih koji održavaju ekonomske veze sa Teheranom. Uprkos izuzetno oštroj retorici koja dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država, Korkodelović ističe da situacija na terenu i u diplomatskim krugovima ukazuje na znatno složeniju sliku, prožetu tajnim pregovorima i paralelnim političkim procesima.
Komentarišući pitanje ko će zapravo trpjeti najveće posljedice ovih rigoroznih ekonomskih mjera, Korkodelović naglašava da je ključno sačekati i vidjeti kako će se sankcije implementirati u praksi. Prema njegovim riječima, odluke se očekuju do kraja ove sedmice.
“Prvo treba da vidimo da li će i kada početi njihova primjena. Očekuju se značajne odluke u vezi sa sankcijama do petka, i one bi obuhvatile neke od velikih finansijskih institucija. Tu se prije svega misli na institucije iz Kine, ali i Ujedinjenih Arapskih Emirata. To su dvije države koje na privrednom planu veoma intenzivno sarađuju sa Iranom”, objasnio je Korkodelović, dodajući da tek predstoji da se vidi kako će teći primjena ovih mjera, koje američki zvaničnici opisuju izuzetno oštrim rječnikom.
Paralelni procesi
Iako prijetnje iz Vašingtona zvuče ozbiljno, spoljnopolitički komentator podsjeća javnost na dosadašnju praksu Donalda Trampa i njegovih najbližih saradnika, poput ministra finansija Skota Besenta, koji je ujedno i glavni zagovornik takozvanog ekonomskog Dana D. Istorija nas uči da se takve grandiozne prijetnje često ne ostvare u potpunosti.
“Sjetite se da je predsjednik Tramp ranije govorio kako će Kini nametnuti uvozne carine od 150 i više procenata, što bi praktično obesmislilo svaku trgovinu. Međutim, u kasnijim dogovorima se ipak odustalo od svega toga. Ovdje sada zapravo imamo jedan potpuno paralelan proces. S jedne strane imamo jasnu prijetnju sankcijama SAD, a sa druge strane aktivne kanale preko kojih Vašington i Iran indirektno pregovaraju“, ističe Korkodelović.
Kao najočigledniji primjer diplomatskih napora, on navodi takozvani “pakistanski kanal”. Naime, načelnik Generalštaba Pakistana, moćni general Asim Munir, boravio je u posjeti Teheranu, gdje je razgovarao sa najvišim iranskim zvaničnicima. Pored Pakistana, aktivni su Oman i Katar. Oman je postigao sporazum o pomorskom koridoru u Persijskom zalivu, dok Katar djeluje manje eksponirano, ali je izuzetno aktivan u procesu.
Posebno intrigantno pitanje jeste zašto Vašington borbu protiv Irana prebacuje isključivo na ekonomsko bojno polje. Ukoliko Iran pokrene napade, Amerika će najoštrije odgovoriti. Ipak, Korkodelović ukazuje na očigledan logički paradoks u toj narativi.
„Ukoliko je, kako tvrde američki zvaničnici, a prije svega predsjednik Tramp, Iran na koljenima i ukoliko su iranske oružane snage potpuno slomljene, zašto se onda uvode ovakve sankcije? Zar onda nije manje-više sve već jasno i zašto gađati sankcijama državu u kojoj će, prije svega, najviše stradati obični građani ukoliko one budu primijenjene?“, postavlja pitanje naš sagovornik.
Panika među stanovnicima Irana
Najave ovih restriktivnih mjera već su izazvale paniku među građanima Irana. Zabilježena su poskupljenja, cijene benzina skaču, formiraju se kolone zbog nestašica. Vlada je odvojila pola milijarde dolara za subvencije najsiromašnijima, spremajući se za izuzetno težak period. Ipak, Korkodelović smatra da treba sačekati ishod posrednih pregovora, s obzirom na to da su zvaničnici djelovali zadovoljno nakon nedavnih sastanaka u Teheranu.
Kada je riječ o dugoročnim posljedicama, s obzirom na to da je Iran pod zapadnim sankcijama decenijama, komentator podsjeća da je iranska ekonomija već pretrpjela ogromne udare.
“Iran je dosta pretrpio u nedavnim napadima. Domaće procjene štete iznose do 300 milijardi dolara. Ekonomska i pomorska blokada, koju sprovodi američka ratna mornarica, nanose neprocjenjivu štetu. Iran danas ima prilično ograničene mogućnosti da izvozi naftu. Izvoz se sada obavlja uglavnom željeznicom prema Kini i Tadžikistanu”, objašnjava on.
Ovo je dovelo do neslaganja unutar iranskog vrha. O ekonomskim problemima otvoreno govore privrednici, dok se predsjednik Masud Pezeškijan javno zalaže za to da bude pronađeno kompromisno rješenje koje bi donijelo stabilnost i olakšanje ugroženom narodu.
Ovakav pragmatični stav se, međutim, u velikoj mjeri kosi sa pozicijama tvrdokornih struja. Korkodelović kao primjer navodi generala Rezaija, nekadašnjeg zapovjednika Islamske revolucionarne garde, koji zastupa nepopustljivu i beskompromisnu liniju. Ovu struju podržava i vrhovni vođa, čime se politička slika opasno komplikuje pred američku operaciju, ostavljajući građane u strahu od siromaštva.
