Prvi monitoring sprovođenja Reformske agende, koji će zvanično biti predstavljen u srijedu, 3. juna, ukazuje da je Srbija ostala dosljedna stagnaciji i nazadovanju kada su u pitanju evropske integracije.
Prema riječima naših sagovornika, glavni razlog za to je što vlast u Srbiji nema stvarnu namjeru da riješi probleme koje Evropska unija godinama unazad navodi, kao i to da ovaj izvještaj ne donosi ništa suštinski novo, već samo konstatuje dugogodišnji negativni trend.
Spoljnopolitički odbor (AFET) Evropskog parlamenta glasaće 3. juna o izvještaju o Srbiji u kojem je izvjestilac Tonino Picula ukazao da su reforme vezane za proces pristupanja EU značajno usporene ili unazađene, posebno u oblasti vladavine prava i demokratije. Od 34 reformska koraka, Srbija je ostvarila samo šest, odnosno svega 18 odsto.
Reformska agenda je uslovna – da bi imala pristup sredstvima iz Fonda za rast, Srbija je dužna da ispuni preduslove. Ovogodišnji izvještaj ukazuje da preduslov koji se odnosi na demokratske mehanizme i vladavinu prava nije ispunjen, što predstavlja pogoršanje u odnosu na početnu ocjenu Evropske komisije. Kao razlozi navode se: eskalacija odgovora vlasti na demonstracije, organizovano nasilje i sistemske nepravilnosti na lokalnim izborima u martu, kao i kontinuirano pogoršanje slobode medija i bezbjednosti novinara.
Vlasti u Srbiji su od početka godine usvojile Mrdićeve i Petrašinovićeve zakone kojima se, kako objašnjavaju, ispunjavaju preporuke ODIHR-a i reformska agenda.
Međutim, u oba slučaja kritičari ukazuju da je riječ o kozmetičkim, a ne suštinskim reformama, te da aktuelna vlast nastavlja sa praksom deklarativne proevropske politike iza koje ne stoji stvarna politička volja za ispunjavanje neophodnih reformi.
Goran Miletić osnivač i izvršni direktor Balkans Forward fondacije, kaže za Danas da je izvještaj Evropskog parlamenta ovog puta očekivano oštriji od prethodnog, dodajući da je to već postao jasan trend koji pokazuje da u Srbiji nema poboljšanja kada je riječ o pristupanju EU, i to već duže vrijeme.
– Ono što se promijenilo jeste da izvjestilac više nije iz EPP-a, pa su formulacije sada jasnije i donekle oštrije, ali je suština ista – kaže.
Ono što zabrinjava, kako dodaje Miletić, jeste da vlasti u Srbiji ne samo da ne rješavaju gotovo nijedan problem iz prethodnih izvještaja Evropskog parlamenta i Evropske komisije, već na sto stalno dodaju nova pitanja koja se uvijek mogu sažeti pod odstupanje od jasno definisanih standarda.
– Mnogi od tih standarda odavno obavezuju Srbiju kao članicu UN-a i Savjeta Evrope i ona ih mora poštovati bez obzira na to da li ulazi u EU ili ne (na primjer nezavisnost sudstva, sloboda medija, postupanje policije, nediskriminacija, pa čak i jasna obaveza da se regulišu istopolne zajednice). Očigledno je da ne postoji namjera vlasti u Srbiji da bilo šta od svega iz izvještaja popravi suštinski, iako će nekih kozmetičkih izmjena svakako biti – objašnjava naš sagovornik.
Prema njegovim riječima, kao građani ne možemo očekivati suštinsko poboljšanje i očigledno je da je jedino moguće razrješenje povezano sa novim izborima, budući da sa druge strane studenti i opozicija „nijesu saglasni (a ni glasni) u stavu“ da je jedini izbor za Srbiju put ka EU. Tokom vremena, dodaje, to itekako ide naruku vlastima i oni zbog toga komotno mogu nastaviti sa donošenjem novih restriktivnih zakona ili sa praksama koje nimalo nijesu u skladu sa onim na šta je Srbija obavezna.
– EU često oklijeva i mijenja strategiju prema vlastima, ali se ne može očekivati od njenih predstavnika da imaju oštrije reakcije ukoliko takvih reakcija nema sa strane građana – zaključuje.
Naim Leo Beširi, direktor Instituta za evropske poslove, ocjenjuje da izvještaj Tonina Picule neće donijeti ništa revolucionarno novo, iz razloga što već godinama gledamo isti obrazac: Evropski parlament konstatuje nazadovanje u oblasti vladavine prava, medijskih sloboda, borbe protiv korupcije i funkcionisanja demokratskih institucija, dok vlast u Beogradu svaku kritiku predstavlja kao napad na Srbiju.
– Problem više nije u tome što Evropska unija ne vidi probleme, već što politička elita u Srbiji nema stvarnu namjeru da ih rješava. Zemlja koja je pregovore počela još 2014. danas zaostaje za gotovo svim državama regiona, a posebno zabrinjava činjenica da se reforme često sprovode samo formalno, kako bi se zadovoljila birokratija u Briselu, bez suštinskih promjena u praksi – objašnjava naš sagovornik.
On ističe da pohvale za pojedina zakonska rješenja ne mogu da sakriju širu sliku, dodajući da nije pitanje da li je usvojen neki zakon, već da li institucije funkcionišu nezavisno, da li su izbori zaista ravnopravni i da li građani imaju povjerenja da će pravda važiti jednako za sve.
– Srbija danas ima ozbiljan problem zarobljenih institucija, koncentracije političke moći i sistemske korupcije. Zato ne očekujem da će Piculin izvještaj biti posebno optimističan. Naprotiv, vjerujem da će predstavljati još jedno upozorenje da evropske integracije nijesu tehnički proces usvajanja propisa, već duboka politička transformacija društva koju vlast u Srbiji godinama uspješno simulira, ali ne sprovodi – kaže Beširi.
Kako navodi, riječ je o sistemu u kojem su godinama otkrivane veze između djelova državnog aparata i organizovanog kriminala, u kojem su zabilježeni slučajevi policijske brutalnosti, ozbiljne afere i institucije koje nijesu pokazale kapacitet da građanima pruže uvjerenje da su svi jednaki pred zakonom.
Dodaje da je teško govoriti o uspješnim reformama dok korupcija ostaje duboko ukorijenjena, a građani svakodnevno posmatraju nesklad između zvaničnih primanja političara i imovine koju posjeduju oni i njima bliska lica. Dodatno zabrinjava društvena klima u kojoj se „relativizuju ili glorifikuju ratni zločini iz devedesetih godina“, dok Srbija sve više politički i vrijednosno odstupa od evropskog puta.
Beširi kaže da je nakon tragedije u Novom Sadu, u kojoj je stradalo 16 ljudi, postalo nemoguće ignorisati cijenu korupcije i institucionalne neodgovornosti, dodajući da odgovornost izostaje, a suštinskih reformi nema godinama.
– Povrh toga, dok šefovi policije likvidiraju suprotstavljene klanove, dok policija prebija osumnjičene, građane i posebno studente, a tužilaštva i sudovi učestvuju u političkom obračunu vlasti sa neistomišljenicima, nema mnogo razloga za evropsku nadu. Sve to mi znamo, dovoljno je da izađemo na ulicu, odemo do bolnice, suda ili policije. Picula nam samo ono što građani svakodnevno vide i osjećaju stavlja na papir i poručuje: izvolite, ovo je stanje vaše države. Ako ste zadovoljni takvim stanjem, onda zaista nema razloga za promjene. Ako nijeste, problem nije u izvještaju, već u onome što je do njega dovelo, zaključuje.