Prije tačno 28 godina, mladi par iz Sarajeva, Admira Ismić i Boško Brkić, ubijeni su u pokušaju da napuste opkoljeni grad. Priča tragično stradalih sarajevskih Romea i Julije obišla je svijet i danas izaziva jezu u mnogima.
Boško i Admira ubijeni su 18. maja 1993. godine na mostu Vrbanja dok su zajedno pokušavali napustiti opkoljeno Sarajevo. Pogođeni su snajperskim hicima. Prvo je pogođen Boško koji je izdahnuo, a drugi metak pogodio je Admiru koja je ranjena dopuzala do svog ubijenog momka, zagrlila ga i preminula.
“Davno je to bilo, u zemlji koje nema više. Nešto je prekrilo vrijeme, nešto ljudi zaboraviše. Nisu bili iz plemena istog, nisu imali istoga Boga, al’ imali su jedno drugo i san o bjegu iz svega toga”, kažu stihovi pjesme Zabranjenog pušenja posvećene Bošku i Admiri.
Njihov posljednji zagrljaj na mostu Vrbanja trajao je sedam dana. Prolazili su dani i noći, a niko se nije usuđivao skloniti njihova tijela. Osmi dan Vojska RS-a natjerala je zarobljenike da ih podignu i odnesu na Grbavicu. Sahranjeni su na groblju u Lukavici, a nakon rata, po želji Admirinih roditelja, njihova tijela prebačena su u Sarajevo i sahranjena na groblju Lav. Istraga o ubistvu Admire i Boška nikada nije vođena i njihov ubica nikada nije otkriven.
Priču o tragičnoj ljubavi prvi je objavio američki novinar Kurt Schork, reporter iz ratnih područja pa tako i iz BiH. On je već nekoliko dana nakon tragedije pisao o Bošku i Admiri.
Fotografija njihovih tijela na mostu Vrbanja obišla je svijet, a CNN ih je nazvao sarajevskim Romeom i Julijom.
Boško i Admira upoznali su se za vrijeme Olimpijade u Sarajevu, 1984. godine. Zajedno su proveli devet godina. To što je Boško bio Srbin, a Admira Bošnjakinja nije predstavljalo prepreku ni njima ni njihovim roditeljima.
Kada je počeo rat 1992. godine, Boškovi roditelji otišli su iz Sarajeva. Majka Rada molila ga je da krene s njom, ali on nije želio ostaviti svoju Admiru. Vjerovali su da će se rat brzo završiti i da će dobro pobijediti. U maju 1993. godine između Vojske RS i Armije RBiH dogovoreno je da će ovaj par biti pušten na drugu stranu, odnosno da će moći preko mosta Vrbanja preći na Grbavicu. Nažalost, nisu uspjeli.
Duša me boli za ovo dvoje mladih ljudi.Ali dokažite mi da je Srbin pucao.Ja sam kao Srbin gušu bih mu iščupao.
pa pucali su svi na žene i djecu…i jedni,i drugi,i treći…bio je rat…sram vas bilo sve kojim iza ovakvog teksta ne vidite ljubav već samo politiku!Zapitate li se kad jeste li normalni?
Zna se ko je ubica i ko nije dao da se tijela maknu sa mosta! Zašto svijet ne čuje istinu!
pretužno
Strašno, tužno. Spava li taj mirno, ako je živ.
Što reći a da se covjek ne zaplače
Srpska posla !!!
Pogledajte dobro svi VI kojima mir ne predstavlja nista…bili ovi ili oni…Samo zdravlja i sloge…Ostace sve ovo i kad odemo na onaj svijet…jedan je zivot
Tuznooo
Pa zna se ko je godina pucao iz snajpera na narod i djecu. Ko ne zna ima youtube neka pogleda.
Stop fašizmu i nacionalizmu!
Zna se i ko je ubica i gde su zeleli da pobegnu, kao sto se zna da su im tela izvukli srpski vojnici i dostojno ih sahranili. Samo vam se to ne uklapa u aktuelni javni diskurs.
Sreca pa razumijete o cemu se ovdije prica