Bivši lideri OVK Hašim Tači, Kadri Veselji, Redžep Seljimi i Jakup Krasnići su pred Specijalizovanim vijećima Kosova u Hagu ove srijede 16. septembra prvostepeno osuđeni na ukupno 81 godinu zatvora: Tači i Krasnići na po 25, a Veselji i Seljimi na 18, odnosno 13 godina zatvora, piše Dojče vele.
Oni su osuđeni za ratne zločine tokom sukoba na Kosovu 1998. i 1999. godine između snaga SRJ i Srbije s jedne, i OVK s druge strane. Proglašeni su krivima za proizvoljna hapšenja 385 ljudi, za surovo postupanje prema 49, mučenje 303 i za ubistvo 96 osoba.
Tači, koji je bio vrhovni komandant OVK, kao i trojica saoptuženih, oslobođeni su optužbi za zločine protiv čovječnosti, uz obrazloženje da nije dokazano da je postojao sistematski napad OVK usmjeren na civilno stanovništvo.
„Nisu željeli da uruše kredibilitet OVK“
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić se na konferenciji za novinare povodom presude kritički osvrnuo na to što sudska vijeća u Hagu (koja su dio kosovskog pravosudnog sistema, dok su sudije i tužioci strani državljani) četvoricu nekadašnjih čelnika OVK nisu osudila za zločine protiv čovječnosti.
„Kao sud tzv. Kosova nisu željeli da uruše kredibilitet OVK i nisu ulazili u meritum stvari oko formiranja snaga za otcjepljenje Kosova od Srbije i SRJ“, naglasio je Vučić.
Rekao je da presudom nisu obuhvaćeni zločini nad Srbima poslije 20. juna 1999. godine. Sud je tu odluku donio jer je tada na Kosovo stigao KFOR, međunarodna mirovna misija pod vođstvom NATO, pa se smatra da su tada okončani oružani sukobi.
Reakcije na presudu iz Haga stigle su iz gotovo svih država bivše Jugoslavije – najžešće iz Prištine, gdje su održane masovne demonstracije. Premijer Aljbin Kurti izjavio je da presuda predstavlja „neprihvatljivu nepravdu“.
„Zamislite da smo mi to rekli za bilo kojeg optuženog ili osuđenog. Koliko bi rezolucija, deklaracija u raznim evropskim i svjetskim parlamentima donosili protiv našeg naroda i naše zemlje“, rekao je Vučić.
On je time aludirao i kritički se osvrnuo na oštre reakcije evropskih zvaničnika poslije sahrane osuđenika za genocid u BiH Ratka Mladića, kojoj je u Beogradu prisustvovalo mnogo građana, kao i pojedini ministri iz Vlade Srbije.
„Ujedinjeni u mržnji protiv Srba“
Vučić je govorio i o saopštenju hrvatskog Ministarstva spoljnih poslova, koje je navelo da presuda ne mijenja činjenicu da su stanovnici Kosova bili žrtve represije i zločina režima Slobodana Miloševića.
„Ne postoje Srbi kao žrtve, Srbi u svakom saopštenju moraju da budu zločinci. Svi oni u regionu su ujedinjeni u mržnji protiv Srba“, ocijenio je Vučić.
Udruženi zločinački poduhvat
Presuda liderima OVK temelji se na svjedočenju 373 svjedoka i 5.467 dokaznih predmeta. Utvrđeno je da su između aprila 1998. i 20. juna 1999. godine Tači, Veselji, Seljimi i Krasnići „značajno doprinijeli“ proganjanju onih koji su smatrani protivnicima OVK.
Među njima je bilo kosovskih Albanaca, onih koji su navodno imali veze sa organima vlasti SRJ, odnosno Srbije, kao i pripadnika romske i srpske nacionalnosti.
Cilj pripadnika OVK bila je nezavisnost Kosova i uspostavljanje političke i institucionalne kontrole nad tim područjem. Stav četvorice lidera OVK bio je, kako je naveo sud, da u svrhu ostvarenja tog cilja određene osobe treba da budu „neutralisane“.
Četvorica čelnika i drugi pripadnici OVK, naveo je sudija Čarls Smit, učestvovali su u „udruženom zločinačkom poduhvatu“, koji je podrazumijevao „lišenje života, hapšenja bez redovnog sudskog postupka, kao i fizičko i psihičko zlostavljanje“.
Individualizacija krivice
Advokat Aleksandar Olenik, koji se bavi i ratnim zločinima na području bivše Jugoslavije, za DW pozitivno ocjenjuje presudu u Hagu.
„Svima je poznato da su na teritoriji koja je devedesetih godina na Kosovu bilo pod kontrolom OVK, vršeni ratni zločini. Sada imamo presude i individualizaciju krivice.“
U sažetku presude navedeno je da su pripadnici OVK u mnogim zatvoreničkim objektima „fizički zlostavljali zatvorenike“.
„Jedan zatvorenik koji je bio zatvoren u Lapušniku ispričao je da je drugi zatvorenik, dok su ga tukli, molio pripadnike OVK da mu daju metak i da ga više ne muče“, naveo je Smit.
Advokat Olenik ukazuje da je poštovanje žrtava u postupku tog suda „napredak u međunarodnom krivičnom pravu“.
„U prethodnim ad hoc tribunalima žrtve su bile samo svjedoci, samo metod za dokazivanje krivice. Na ovom sudu imaju svog zastupnika, imaju pravo na odštetu“, navodi Olenik.
Činjenicu da lideri OVK nisu osuđeni za zločine protiv čovječnosti, Olenik objašnjava „brojem žrtava koje su saslušane i koje su pomenute u optužnici i u sažetku presude“.
„Sud je obradio manje od 400 (svjedočenja) žrtava. Ubijeno je 96 osoba. Mislim da je, kada pogledamo brojke, teško zaključiti da se na tom uzorku može govoriti o zločinima protiv čovječnosti“, kaže Olenik.
Nova suđenja?
Olenik objašnjava i da po zakonu po kojem su osnovana SVK samo osnivači OVK odgovaraju pred tim sudom, a da kosovsko pravosuđe procesuira i ostale pripadnike te vojske za koje se vjeruje da su počinili zločine.
„U sažetku presude navedena su imena onih koji nisu u optužnici, a za koje je utvrđeno da su vršili krivična djela. Sada je na drugom dijelu kosovskog pravosuđa da na osnovu ove presude procesuira najprije one za koje su dokazi izvedeni u ovom postupku, a onda i sve druge. Tu bi trebalo da bude pokriven i period nakon prestanka oružanog sukoba, dakle poslije 20. juna 1999. godine.“
Jačanje konfliktnog potencijala
Osvrćući se na proteste na Kosovu poslije izricanja presude, Staša Zajović iz organizacije Žene u crnom kaže da ni „srpski režim, ni vlasti Kosova“ ne koriste izricanja presuda za ratne zločine „za preispitivanje vlastite odgovornosti i uloge u ratu, već za jačanje konfliktnog potencijala“.
„Kada kažem da koriste slične matrice, ne mogu da izjednačim razmjere zločina koje su počinile obje strane. Ne može da se zaboravi da je srpski režim odgovoran za najveći broj zlodela na prostoru bivše Jugoslavije, posebno na Kosovu“, rekla je Zajović.
Govoreći o tenzijama na Kosovu, ona kaže da je „važno što postoje međunarodne snage koje nadziru situaciju“.
„Jasno je da ne postoje uslovi da se oružani sukobi obnove, ali postoji opasnost da se rat nastavi drugim sredstvima.“
Pozitivne posljedice presude – za 10, 15 godina
Odgovarajući na pitanje kako će se presuda odraziti na odnose Srbije i Kosova, Olenik podsjeća da su presude međunarodnih sudova ranije na to imale malo uticaja: „Nadam se da će sada biti bolje. To zavisi od političkih elita u obje države.“
Olenik ukazuje da je kosovsko društvo „u posljednje četiri godine gurnuto dosta udesno“.
„Nisam optimista da će presuda imati pozitivan efekat u skorijoj budućnosti, ali mislim da će se, kako vrijeme bude prolazilo, za deset, petnaest godina, realnije i bez ostrašćenosti gledati na ono što je utvrđeno ovim presudama“, zaključuje za DW Aleksandar Olenik.
