Predsjednik Srbije i nosilac liste “Ujedinjena Srbija” za predstojeće parlamentarne izbore Aleksandar Vučić naveo je u autorskom tekstu “Mojih 30 godina u politici” da je Kosovo i Metohija najteže pitanje sa kojim se suočavao, dok posljednje dvije godine smatra “među najtežim godinama svog političkog života” zbog “onoga što je nazivao pokušajem obojene revolucije i hibridnim ratom protiv Srbije”.

“Godinama sam slušao šta sve Srbija mora. Šta mora da prihvati. Čega mora da se odrekne. Šta mora da potpiše. Trudio sam se da sačuvamo mir. Ali sam se isto tako trudio da nikada ne ponizimo Srbiju. Imali smo pritiske oko Srebrenice. Imali smo rat u Ukrajini i pritiske da uvedemo sankcije Rusiji. Imali smo Kosovo, imali smo bezbroj zahtjeva koji su dolazili spolja”, naveo je Vučić u današnjem izdanju lista Blic.

Tvrdi da je u tim situacijama svaki put sebi postavljao pitanje šta dobija Srbija, a ne on lično ili njegova stranka.

Govoreći o, kako on kaže, “pokušajima obojene revolucije i hibridnog rata protiv Srbije”, Vučić je naveo da će drugi reći da nije tako, kao i da imaju pravo da misle drugačije.

“Ali ja znam šta sam vidio. Vidio sam koliko je dovoljno da jednu laž ponovite hiljadu puta da bi dio ljudi počeo da je doživljava kao činjenicu. Vidio sam koliko je teško odgovoriti kada emocija zamijeni činjenice. I koliko je važno da država u takvim trenucima ostane mirna. Moja obaveza je bila da sačuvamo mir. Da Srbin ne udari na Srbina. Da institucije rade. I da na kraju građani na izborima odlučuju ko će voditi Srbiju”, kazao je Vučić.

Govoreći o političkim počecima, naveo je da je u Srpsku radikalnu stranku (SRS) ušao 1993. godine sa 23 godine, dodajući da je bio “mlad, beskrajno uporan, često isključiv i svakako pravio greške”.

“Od svojih grešaka nikad nisam bježao. Godine 1998. postao sam ministar informisanja. Danas, gotovo tri decenije kasnije, o tom vremenu mogu da govorim mnogo mirnije nego tada. Ne mislim da sam sve radio dobro. Naprotiv. Mnogo toga bih danas uradio drugačije”, naveo je on.

Prema njegovim riječima, čovjek koji za 30 godina nije promijenio nijedan svoj stav – ili nije ništa naučio ili nije dovoljno razmišljao o onome što je radio.

Ocijenio je da je on vjerovatno jedan od rijetkih političara u Srbiji, ako ne i jedini iz svoje generacije, koji je, kako kaže, gotovo podjednako vremena proveo i na vlasti i u opoziciji, dodajući da dobro zna šta znači i jedno i drugo.