Svijet će moći da računa na još jednog “Nevernika” sa potpisom Balaševića.
Slavna istoimena pjesma velikog Đorđa Balaševića već decenijama obilazi svijet, a predstojeći film njegovog sina Alekse Balaševića pokušaće da učini isto – ali sa nešto drugačijim porukama, mada podjednako važnim.
“Omaž pjesmi naravno jeste, ali je više posvećen svim tim ljubavima širom svijeta koje su prekinule budale kojima je bilo važno ko kako Boga naziva”, priča mlađi Balašević za CdM u intervjuu povodom najave novog velikog projekta.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Kako je navedeno, radnja je smještena devedesete godine u BiH, gdje se “tri sukobljene strane zatiču u najopasnijoj situaciji koju niko ne može da definiše”.
Filmski centar Slovenije je na konkursu prepoznao potencijal projekta i podržao Balaševića.
Početak snimanja očekuje nas naredne godine. Rediteljska palica je povjerena Marku Naberšniku, a na izradi scenarija su, osim njega, angažovani Ognjen Sviličić i Balašević.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Filmski producent i scenarista na ovaj način nastavlja umjetnički pohod – iza njega je veoma zapažen film “Megdan – između vode i vatre”, sa fenomenalnim rezultatima, pa je sasvim očekivano što publika već sada od “Nevernika” očekuje puno.
Aleksa Balašević je film “Nevernik” opisao kao najljekovitiju temu za Balkan i svijet.
Ideja mu se, kako otkriva za CdM, javila poput groma bez sijevanja. Sadržala je elemente pomenute pjesme, ali film nije konkretno o njoj.
“U plućima mi je očigledno funkcionisala dobra rezerva u kojoj je trajao taj bosanski vazduh kog sam se nadisao sa tatom. Sve te priče tamo i slične uvijek su mi bile interesantne. Glavna radnja filma jeste u Bosni, ali je u filmu Bosna sastavni dio svijeta, kao što i jeste. Poruka filma se upravo odnosi na cio svijet, a ne samo na Bosnu ili ove naše okolne državice… Film će sadržati elemente pjesme ‘Nevernik’ – bosanskog tasta koji brani vezu kćerki sa momkom druge vjere”, kaže Balašević.
Djevojka je iz pjesme, ali nije film konkretno o pjesmi.
“Omaž pjesmi naravno jeste, ali je više posvećen svim tim ljubavima širom svijeta koje su prekinule budale kojima je bilo važno ko kako Boga naziva. Scenario je svoj, naš i priča za sebe. Iz pjesme ‘Nevernik’, koju je moj otac kao prorok napisao malo pred taj prokleti rat, najviše me je za film inspirisao stih: ‘Njenima nisam bio po volji, važno im bilo odakle su moji, zašto to smeta sa ovog su SVETA’. E to: ‘Sa ovog su sveta’ je poenta filma. Nas ljude jedino šta može da ujedini u našoj dokonosti, iz koje svaki rat počinje, jeste nešto što nije sa ovog svijeta. Kada se nekom djetetu presađuje neki organ – niko ne pita da li je organ od vjernika ili nevjernika. Kada se dese zemljotresi i vremenske nepogode uvijek gledamo broj žrtava, a ne da ih prebrojavamo ko se Bogu klanja, a ko moli… Ono što nas može ujediniti je samo to – neko ko nije sa ovog svijeta i ko nije čovjek. A to su bolesti, vremenske nepogode…”, odgovara Balašević.
CdM: Sukobljene strane, opasnost – zvuči kao nešto od čega pokušavamo da se odmaknemo. Vjerujete li da se od takve polazne tačke na Balkanu može doći do tople ljudske priče? Često nas te teme odvedu u politiku, a znam da to nije put koji birate…
BALAŠEVIĆ: Film je fikcija. Izmišljena sela, gradovi, situacije. Nema šta normalna osoba da zamjeri i da protumači kako ne treba. Da vam iskreno nešto kažem – film, nažalost, nije istiniti događaj. Ali sam donekle ubijeđen da će ga svi posmatrati kao da je istinit i da će se barem tu noć dok je premijera svi ujediniti. Ne bih nikad želio da pravim film o istinitim stradanjima, ne bih mogao sebe da zamislim da pravim film o istinitim stradanjima, a onda obučem bijeli smoking i odem na premijeru istog tog filma gdje mi ljudi nasmijano aplaudiraju. Mi Balaševići i budale smo kao čičak i vunene čarape, kad ih se zakačimo ne možemo ih se riješiti, tako da sam svjestan da će uvijek neka budala naći zamjerku i vidjeti to kroz neki svoj durbin. Budala nema vjeroispovijest ni naciju, ni boju kože. Tako da sam tu za sad miran. Koliko god da ih je više od nas.
CdM: Kazali ste da ne želite da snimite “ni srpski ni regionalni, već evropski film”. Šta danas balkanski film mora da ima da bi bio univerzalno razumljiv publici širom svijeta? Na koji način planirate da to postignete i hoće li biti prostora i za poneki kadar snimljen u Crnoj Gori, ili čak sa nekim crnogorskim glumcem kao akterom?
BALAŠEVIĆ: Ja sam, na primjer, ljubitelj skandinavskih, baltičkih i argentinskih filmova. Ali to su za mene svjetski filmovi jer sadrže sve u filmu da ih svaki živi organizam ove planete isto tumači. Dobili smo veliku podršku Filmskog centra Slovenije, očekujemo podršku još dvije zemlje iz srca Evrope. Isto tako se nadamo i podršci i saradnji sa crnogorskim Filmskim centrom koji prepoznaje vrijednost filma. Želim da “Nevernik” bude minimalno evropski film, pa nek postane, daj Bože, i svjetski. Smatram da je Balkan jedan od najvažnijih organa bez kojih Evropa ne može i ne smije. Ova tema treba da bude pacifistička ptica pismonoša od Istoka do Zapada, Sjevera pa Juga. Pričali smo sada u Kanu sa predstavnicima skoro svih najprestižnijih filmskih platformi i zaista su svi razumjeli kakav se film sljedeće godine snima.
Što se Crne Gore tiče, očekujem više kadrova da se snimi u Crnoj Gori. Durmitor, Nikšić, more… Nadam se koprodukciji sa Crnom Gorom, ispred koje će biti Nemanja Dragović, prije svega moj prijatelj, a tek onda istaknuti filmski radnik i moj kolega sa našeg prvog filma koji smo isto doveli do HBO i Amazon Prajma. Takođe, što se glumaca tiče, igraće u filmu i više poznatih i najperpektivnijih crnogorskih glumaca. Želim da ovaj film bude aerodrom balkanskih glumaca za presijedanje ka cijeloj planeti. S obzirom na to da će se prenositi zasigurno na najprestižnijim filmskim platformama na svijetu, nadam se i da ćemo doći do najprestižnijih festivala, to je ono što glumcima treba mnogo više nego nacionalna najgledanija serija, reklama ili film. Svijet nema granice, Đole me je ubijedio u to…
CdM: “Megdan” Vam je bio vatreno krštenje. Kako to obično biva u umjetnosti, publika voli poređenja. Koju to najvažniju naučenu lekciju iz rada na “Megdanu” unosite u ovu novu priču? Da li osjećate pritisak zbog očekivanja, a sigurno da više nisu mala poslije onako zapaženog probijanja leda…
BALAŠEVIĆ: “Megdan” nas je ubijedio da je sve moguće. Prvi film, a odmah da završi na HBO-u i Amazon Prajmu (uskoro i na Netfliksu). Zatim da naizgled sportski fajt film osvoji dvije prestižne debitantske nagrade u Napulju, da nam Sting sjedi u prvom redu, da na prepunom festivalu u Nišu Viktor Savić osvoju glavnu nagradu publike, poslije toga smo osvojili nagradu na Festivalu evropskog filma u Sloveniji, imali ogromnu premijeru na Sarajevo film festivalu, na International film festivalu u Sofiji… “Megdan” je sniman dosta partizanski, od Srbije do Moldavije. Sa dosta slabim budžetom, teškim okolnostima. Ali je taj set na “Megdanu” i snimanje od skoro tri mjeseca za mene jedan od dva najljepša perioda u životu.
Bez svađe, bez tenzija, atmosfera sa filmskom ekipom kao iz snova. Svi saradnici sa “Megdana” koji naspram mene mnogo više imaju filmova su rekli da ne pamte takvu energiju… Grešaka je bilo, grešaka će biti i na “Neverniku” bez obzira na to što sa mnom dijele producentsku i projektnu klupu najbolji filmski radnici u regionu… Svakako, da budem objektivan – ovo je neuporediva tema i težina naspram “Megdana”, ali lekcije sam pripremio kao kečeve u rukavima.
CdM: Spomenuli ste da film doživljavate kao spomenik koji ćete ostaviti svojoj djeci i unucima. Koliko je očinstvo promijenilo Vaš pogled na posao, ambicije i nasljeđe koje želite da ostavite? Shvatate li sada na najbolji način koliko je impresivno djelo Vašeg oca u tom smislu, pošto je on takve spomenike gradio gdje god da je zakoračio – pjesmama i poezijom… I nikada neće biti srušeni.
BALAŠEVIĆ: Meni je otac ostavio sve sem brige. Ne samo meni, već i mojim unucima. Ali ono što ne može da se poredi ni sa čim na svijetu, a to malo koji je drugi otac nekom ostavio pored nasljedstva, jeste ta činjenica nečije vječnosti. Osobe koja je na onom svijetu, a ljudi se prema meni i dalje ponašaju kao da je otac pored mene. “Nevernik” treba da bude mojoj djeci nešto šta će oni puštati svojoj djeci i objašnjavati im šta je sve tata prešao i preletio da bi tako nešto snimio i pokušao da neku ludu poruku pošalje ljudima koji gledaju…
CdM: Nedavno ste dobili sina kojem ste dali ime Đorđe, po ocu. Taj detalj je nekako cijelu priču učinio još emotivnijom. Koliko danas, kroz roditeljstvo, drugačije razumijete tatu? Kada pogledate sina, imate li na umu neku njegovu Đoletovu posebnu poruku, ideju, pjesmu?
BALAŠEVIĆ: “Mudrovaće badavani kad me nema da se branim”. “Pričaće ti o plovidbi ti što nisu sidro digli”. Moja sestra Beba jednom je rekla da, kada bi postojala definicija i mjerna jedinica najboljeg tate – ona bi sigurno nosila njegove inicijale. Kada sam ga pitao za njegova božija hrabra djela tokom devedesetih godina u istom tom Sarajevu, kada je odlikovan kao još uvijek jedini Jugosloven koji nosi titulu počasnog UN ambasadora: ‘Zašto si to radio i zašto si rizikovao da te nikad ne vidimo’, on je rekao: ‘Da bi ti jednog dana rekao kako niko nije smio sem tvog tate’. To su stvari koje milijarde ne mogu da kupe. Đole jeste otac nama troma, ali je sa druge strane uspijevao da bude i otac svakom bistrookom usamljenom, povrijeđenom nekom novom klincu…
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
CdM: Porodica je, dakle, postala bogatija za još jednog člana. Kako se snalazite u ulozi oca dvoje djece i da li uspijevate da pronađete balans između porodičnog života i velikih filmskih planova?
BALAŠEVIĆ: Smatram da je filmski posao više sport nego biznis, barem kod mene nepretjerano kompetentnog. Vrijeme i ljubav koje želim da posvetim mojoj Nikani (prim.aut. supruga), mojoj princezi Veri i novom mandataru Balaševića Đorđu jeste ono što je neke moje ambicije stavilo na pravo mjesto. Oni su bajka koju živim, balans sam pronašao, otkad imam njih razočarenja i porazi u poslu traju prekratko. Mislim da se niko ne snalazi u ulozi najbolje, ali trudim se zaista da im budem Atlas najljepšeg djetinjstva…
CdM: Često govorite o tome šta želite da ostavite svojoj djeci. Kada jednog dana Vaš sin i kćerka pogledaju “Nevernika”, šta biste voljeli da iz tog filma nauče o Vama?
BALAŠEVIĆ: Da poruka koja vrijedi uvijek stigne i pronađe adresu bez obzira na maglu pred njom. Volio bih, takođe, da nauče da nikad ne treba odustajati bez obzira na prepreke i borbe koje imamo. Džaba sanjate pobjedu ako je ne ostvarite i džaba ostvarite pobjedu ako je niste sanjali.
Danilo Brajković
Odakle mu ideja da su mu ovi zulufi dobri.
Jedan je Djole !!!
Ovo treba Crnoj Gori…. <3
Svaka čast mladiću! Dobrodošao u Montenegro!
Momak je bio jedno vrijeme zastranio, daako se vratio u normalu.
E ima si oca velikana. Pjesnika, muzičara, filozofa , pa čak i neka vrsta psihologa jer muzikom liječio. Veliki cojek prije svega, pjesmom nam ja pričao budućnost
“Mani se čiča ja sam svoj”