Ivan Bjeković ispod krošnje bagrema: Neko mora biti svijetlo u ovom sumanutom mraku

Septembar je poseban mjesec u životu i karijeri Ivana Bjekovića.

U njemu je, prije četiri godine, objavio album prvijenac “Dosta je”, a nedavno je ukazao čast i septembru 2025.

Svjetlost dana ugledao je album “Bagrem”, sa 11 novih numera.

Bjeković je album promovisao u “Hard Rock Cafeu” u Podgorici, nakon čega je uslijedila serija gostovanja u medijima i aktivna prezentacija na društvenim mrežama.

Pokušaće Bjeković da na taj način što više približi album domaćem i regionalnom auditorijumu, a za CdM kaže da je riječ sazrijevanje najbolja za opis puta koji je prešao od debija “Dosta je” do drugog izdanja “Bagrem”.

Period od prvog albuma donio mu je, kako pojašnjava, niz različitih životnih izazova, spoznaja, iskušenja, a ujedno i prilika za rast.

“U vezi sa tim dešavale su se i promjene na ličnom i na profesionalnom planu. Ključni momenat u tom međuprostoru između dva albuma desio se onog trenutka kada sam se upoznao sa Jasminom Mišićem, producentom iz Hrvatske i kada su se otvorila vrata nove saradnje. Osim tog poznanstva, koje je donijelo i prijateljsku crtu, dobio sam potpuno novi stil u stvaralaštvu, a sve to zahvaljujući apsolutnoj podršci Jasmina, koji je od starta prepoznao moje afinitete u muzici i sa kojim sam našao zajednički jezik kada je stil i žanr u pitanju. Način na koji smo kliknuli i počeli lako da stvaramo gotove proizvode samo je ulivao još veću snagu i vjeru da ovo ne može da se ostane samo u formi singlova”, prisjeća se Bjeković.

Osjećaj straha i nemoći je, prije svega, prirodan kod čovjeka, ali to je nešto sa čime se suočavamo i borimo čitavog života – nastavlja pjevač.

A objaviti album nije nimalo jednostavan proces. Vjerovao je u pozitivan epilog.

“I meni iz ove pozicije izgleda sve jednostavno, taj materijalizovani omot koji sadrži 11 novih numera. Međutim, sve ono što se krije u nitima tog omota jesu brojne neprospavane noći, preispitivanja, preslušavanja, stvaranja novih ideja… Teško je riječima opisati koliko se emocija spakuje na kraju. No, unutrašnja snaga je nešto što me vodi kroz sve izazove u životu i što me nosi kroz sve vjetrove. Smatram višim ciljem da iza sebe ostavim što više materijala, što više muzike, pa samim tim ni vjera u objavljivanje drugog albuma nije nikad bila dovedena u pitanje. Osjećaj ponosa nakon zaokružene cjeline je nešto što daje dodatnu snagu i slobodu da već iz ove pozicije mogu slobodno da najavim da će se desiti i treći album, prije ili kasnije”, veoma ambiciozno će Bjeković.

U najavi albuma zapisao je da je ovo i duhovno djelo.

Posljednjih nekoliko godina Ivan sve više pažnje posvećuje tom duhovnom aspektu života, koji je za njega veoma bitan.

“Takvu svijest sam izgradio kroz putovanja širom svijeta, učeći od ljudi u različitim krajevima o onim najvrijednijim stvarima u životu. Baš iz tog razloga, jako je bitno da vodimo računa šta ostavljamo iza sebe, kakva su naša djela, odnosno tragovi koji ostaju za nama. Turbulentna vremena u kojima živimo tjeraju još više čovjeka okrenutog moralu i duhu da više pažnje posvećuje onome što se danas ili sakriva ili zaboravlja. Nevjerovatno je da zaboravljamo da smo prije svega ljudi i da smo prolazni. To me dodatno podstiče da u svom radu i javnom nastupu insistiram na tim stvarima, jer neko mora biti svijetlo u ovom sumanutom mraku. Kao javna ličnost imam priliku da podijelim tu poruku sa svijetom i uvijek sam srećan kad povratne informacije dobijem od publike koja cijeni takve stavove”, napominje Bjeković.

U kontekstu duhovnog značenja ovog djela, kako dodaje naš sagovornik, taj momenat se stvorio onog trenutka kada se “zalijepio” za stihove pjesme “Bagrem”, koja nosi baš tu životnu smjernicu.

“Svako jednom u životu na tren zastane, i pogleda iza sebe šta ostane. Svijest je nešto što nas vodi u životu i siguran sam da ne postoji biće koje je imuno na taj životni filter”, nastavlja Bjeković.

Nagovijestio je Bjeković da album nosi “pretežno tvrđi zvuk”, uz unutrašnju snagu, emociju…

Kombinacija nježne strane duše i tvrdog zvuka instrumenata u ovom slučaju se pokazala kao pobjednička.

Podsjetimo, Siniša Bjeković, crnogorski ombudsman i otac pjevača autor je svih tekstova na albumu, a Lazar Nenezić, Ivanov prijatelj i kolega, autor je noseće i naslovne numere albuma.

“Kao što sam i pomenuo – ogromnu zahvalnost u toj činjenici dugujem Jasminu, njegovom znanju i kreativnosti. Zapravo, najznačajnija promjena desila se u zvuku gitare, koja je donijela primjese različitih podžanrova rock muzike. Ono što sam i ranije isticao, a što ponavljam i sada – tim koji radi perfektan posao se ne mijenja. Uz to, postoji onaj veoma bitan porodični elemenat u stvaranju, pa su očevi tekstovi ostali neizostavan dio mog stvaralaštva. Stoga i ne čudi prisustvo emocije, empatije i nježne stvaralačke duše. Potreba za emocijom kakva je ljubav je ljudska opšta, svakodnevna potreba. Interesantno je kako i ti tvrđi zvuci, produkcijski adaptirani modernom vremenu i trendovima, uspijevaju da i dalje podsjete na stare zvuke 80-ih i 90-ih godina, pa me to čini još zadovoljnijim, jer se u novim pjesmama već pronalaze različite generacije, ukazujući baš na to da ih album ‘Bagrem’ vraća u neka ljepša i vedrija vremena”, opisuje Bjeković pozadinu izdanja.

Naslov albuma je simboličan i to iz više razloga.

Bjeković otkriva da je već pomenuti stih nešto što je predstavljalo konstrukciju omota i svega što prati ovaj album.

Vođen tim stihom, otišao je korak dalje u analizi bagrema kao motiva i povezao to sa Bjelopavlićima u kojima provodi mnogo vremena.

“Bagrem se može naći na svakom koraku u toj ravnici, a ispod krošnje drveta sam više puta razmišljao o različitim životnim pitanjima. To posebno vezujem za period korona virusa, kada smo bili ‘zaključani’ u mini prostoru, pa je priroda bila izvor apsolutne slobode, u vremenu kada je stan predstavljao jedan oblik robije. Na taj način sam i želio predstaviti album – kao čovjeka koji pod bagremom sumira godine svog odrastanja, sazrijevanja, spoznaje i stvaranja”, nadahnuto dešifruje Bjeković sve vezi s naslovom.

I ovog puta je Bjeković u određenoj fazi stvaralaštva bio sam sa sobom, tražio odgovore.

Očekivano, sve pjesme koje su nastale su vrsta odgovora na sva ta pitanja.

“Pjesma je idealan izraz slobode, prilika da se iz dubine duše izvuku sva ona skrivena pitanja i odgovori. Kroz muziku sam pronašao prije svega mir. Muzika mi pruža prostor za izraz unutrašnjeg svijeta, a ujedno i stvaranje nečega što spolja hrani dušu. Život je nepresušni izvor materijala za muziku, a bogatstvo je kada čovjek ima talenat i mogućnost da to izrazi kroz sviranje i pjevanje”, odgovara Bjeković.

Ponosan je zbog činjenice da je u, za crnogorske prilike kratkom vremenskom periodu, objavio dva muzička albuma.

“To naročito dobija na značaju ako se ima u vidu da kolege i poslije više decenija ne uspiju da zaokruže cjelinu u obliku albuma, pa ostvareno dobija dodatno na težini. Volio bih da kolege budu istrajne i da na našoj muzičkoj sceni bude sve više albuma, jer je to način da ojačamo crnogorsku scenu i da je postavimo na neko bolje mjesto od trenutnog”, Bjekovićeva je želja.

Kako vidi svoju poziciju na crnogorskoj muzičkoj i kulturnoj sceni danas, u odnosu na vrijeme kada je objavio prvijenac?

“Stvari se nisu značajno promijenile od objavljivanja prvog albuma. Mjerilo za podršku i kvalitet nisu rad, znanje, istrajnost i kreativnost, već neki drugi parametri koji nagrizaju čitavo društvo po svim temeljima. No, to nas muzičare nažalost tjera da se okrećemo drugim tržištima i da se u sopstvenoj kući osjećamo kao stranci. Mislim da su to stvari koje će se dugo ‘liječiti’ i iz kojih društvo još dugo neće moći da se izvuče. Do tada, ostaje jedino mogućnost da istrajem u radu i da doprinosim stvaralaštvom. Srećan sam što se moja muzika predstavlja i van granica Crne Gore, odnosno regiona, pa je samo nebo granica. Tome značajno doprinose društvene mreže i muzičke platforme koje pružaju mnogo širine i mogućnosti da se povežem sa ljudima iz svih krajeva svijeta”, napominje Bjeković.

Pored toga, jako je bitna podrška i od ljudi iz svijeta muzike, a koji žive i stvaraju u regionu.

“S obzirom na to da govorim o mnogo većim tržištima i ozbiljnim muzičkim scenama, svaka podrška od relevantnih muzičara znači mnogo. Toga nije izostalo ni ovog puta, pa sam srećan što album već sada ima takve povratne informacije”, zaključuje Ivan Bjeković.

Danilo Brajković