Ne bavim se prepucavanjima nacionalista i ostalih primitivaca

“Na žalost svih nacoša, šovinista, raznih ljudi koji pogrešno doživljavaju to šta znači ljubav prema domovini i tradiciji, ovaj prostor je i dalje jedan duhovni, kulturni prostor i to će uvijek tako biti, jer mi dijelimo jezik, dijelimo mentalitet, mnogo sličnosti”, smatra Marko Janketić koji igra u ostvarenju “Dara iz Jasenovca”.

Marko Janketić u filmu “Dara iz Jasenovca”, koji će televizijsku premijeru imati 20. februara u 20 sati na Prvom programu RTS, tumači Vjekoslava Maksa Luburića, ustaškog oficira i zapovjednika sistema koncentracionih logora u NDH, među kojima je i Jasenovac.

Glumac je za portal Nova.rs otkrio kako se osjećao dok ga je igrao.

“Kao da sam na glumačkom zadatku. Trudio sam se, to je taj naš glumački mazohizam, koji je strašan. Negdje sam pročitao da kažu “Janketić priča gluposti, poslije ovakve uloge moraš da odeš u manastir da se očistiš od zla”. Ljudi ne shvataju šta je gluma, pa onda tako malo paušalno pričaju takve gluposti. Glumac je profesija, u ovom slučaju slična advokatu koji mora da zastupa i brani ubicu, silovatelja, pedofila… Tako i u glumi, kada interpretiraš neku ulogu, kada se njom baviš, nekad igraš i ljude koji su loši, ali ti moraš da ih “braniš”, jer jedino tako možeš da ih odigraš vjerodostojno, da to bude što bliže istini. Ako smo mi glumci zli zbog toga, onda neka nas kamenuju, pošto vidim da bi nas kamenovali zbog koječega, jer su glumci ovdje obično krivci za svašta. I postali smo “najgori ološ” u ovom društvu. Mi smo izgleda korijen svih zala”, rekao je on.

Film se uveliko prikazuje u Americi, ali Janketić kaže da ne prati reakcije iz SAD.

“Ne, ne bavim se time uopšte. Nemam vremena da se bavim bilo kojom dnevno-političkom varijantom koja je vezana za ovaj film, niti me zanima. Prepucavanjima nacionalista i ostalih primitivaca i ljudi koji ne doživljavaju ovaj film, i ovu temu, na ispravan i plemenit način – kako ga, po mom mišljenju, treba doživjeti – time se ne bavim. Ne želim da se kontaminiram tim otrovom. Ja sebi želim da budem srećan, a ne da budem tužan. Ne zanima me to uopšte”, naveo je glumac i dodao:

“Mi smo, nažalost, toliko primitivni. Govorim o ex-yu prostoru, ne izuzimam tu nikoga, jer možemo mi da pravimo administrativne granice, možemo da se dijelimo koliko hoćemo, ali na žalost svih nacoša, šovinista, raznih ljudi koji pogrešno doživljavaju to šta znači ljubav prema domovini i tradiciji, ovaj prostor je i dalje jedan duhovni, kulturni prostor i to će uvijek tako biti, jer mi dijelimo jezik, dijelimo mentalitet, mnogo sličnosti. Ima ona stara floskula da su to “kompleksi malih razlika”, ali jeste tako. Nevjerovatno mi je da neko doživljava srpsku žrtvu ili muslimansku žrtvu manjom nego hrvatskom. I obrnuto, hrvatsku žrtvu manjom nego druge. Ja sam čovjek, bavim se pojedincem, za mene je svaka nevina žrtva jednaka. A ovdje pokušavaju da nas amputiraju jedne od drugih, a ne ide im. Zato se sa tim žarom i bore da to urade. Da stalno prave neke razlike između svih nas. To je meni potpuno apsurdno”, zaključio je.