Doli Parton nije dozvolila da život njenog oca, koji zbog teškog odrastanja u Apalačima nikada nije završio školovanje niti naučio da čita i piše, ostane samo porodična priča.
Pretvorila ga je u misiju koja je do danas djeci širom svijeta donijela više od 300 miliona knjiga.
Parton, koja je preminula ove sedmice u 80. godini, pokrenula je 1995. godine program Imagination Library u svom rodnom okrugu Sevier u Tenesiju. Ideja je bila jednostavna: svakom djetetu od rođenja do pete godine besplatno slati po jednu knjigu mjesečno.
Iza te ideje stajala je snažna lična motivacija.
“On je bio najpametniji čovjek kojeg sam ikada poznavala, ali duboko u sebi znam da ga je nemogućnost da čita vjerovatno spriječila da ostvari sve svoje snove”, napisala je Parton u otvorenom pismu objavljenom na sajtu Imagination Library.
“Moja misija postala je da djecu inspirišem da zavole čitanje”, dodala je.
Program se iz rodnog kraja Doli Parton proširio širom Sjedinjenih Američkih Država, a potom i u Kanadu, Veliku Britaniju, Australiju i Irsku. Do 2025. godine, kada je obilježena 30. godišnjica programa, djeci je bilo poslato više od 300 miliona knjiga — u prosjeku jedna knjiga svakih 78 sekundi.
Za mnoge porodice, međutim, iza ogromnih brojki kriju se sasvim lične priče.
Jedna majka iz Londona, Harijet Ansomb, prijavila je svoju kćerku za program kada je imala samo tri mjeseca. Besplatne knjige postale su dio večernje rutine porodice.
“Da nismo dobijali te knjige, možda ne bih počela da joj čitam priče pred spavanje dok nije napunila dvije godine”, rekla je Ansomb.
Sličnu priču ima i Sijara Fernandes Fejber iz Kolorada, čiji je sin godinama imao omiljenu knjigu koju je napisala upravo Doli Parton — I Am A Rainbow.
Čitali su je gotovo svake večeri, a dječak je fotografiju Parton na kraju knjige nazivao “Kraljica knjiga”.
Program nije važan samo zbog razvijanja čitalačkih navika. Roditelji ističu da knjige djeci pomažu da razumiju različitosti, hrabrost, identitet, nasilje među vršnjacima i različite oblike porodice.
U Sidneju je Pejdž Stjuart primijetila promjenu kod svojih bliznakinja, koje su imale kašnjenje u govoru i određene poteškoće u učenju. Nakon što su dobile knjigu o bojama, djeca su počela da uče boje, ali i da pokazuju sve veću radost prema knjigama.
“Ne samo da su naučile boje iz te knjige… Ona je nekako postavila ton njihovom govoru i njihovoj radosti prema knjigama”, ispričala je Stjuart.
A upravo je san bio u središtu svega što je Parton željela da postigne.
“U početku je moja nada bila jednostavno da inspirišem djecu u svom rodnom kraju, ali danas imamo svjetski program koji mjesečno daje knjigu za više od tri miliona djece”, napisala je Parton.
Ipak, na kraju svega uvijek je bio njen otac.
“Prije nego što je preminuo, moj tata mi je rekao da je Imagination Library vjerovatno najvažnija stvar koju sam ikada uradila”, napisala je Parton.
“Ne mogu vam opisati koliko mi je to značilo, jer sam Imagination Library napravila kao omaž svom tati”, pričala je Doli.
