Potresne činjenice o Lajki, prvom psu u svemiru

Lajkino putovanje u svemir bio je značajan trenutak u ljudskoj istoriji, koji je otvorio put za neke od najvećih dostignuća. Uprkos njenom značaju za čovječanstvo, Lajka je bila samo pas i nije shvatala težinu onoga što je postignuto uz njenu pomoć. Posljednjih nekoliko nedjelja njenog života za nju su bile zastrašujuće, a ona je bila zbunjena i uplašena.

1. Lajka je bila lutalica

Prije nego što je dospjela u svemirski program, Lajka nije imala dom, nego je lutala ulicama Moskve. Za razliku od majmuna, koje su koristili Amerikanci, Sovjeti su birali pse lutalice, jer ih je bilo lakše trenirati. Oni su čak imali specijalan tim ljudi koji je tražio lutalice po moskovskim ulicama. Sovjeti su vjerovali da su ovakvi psi, zbog teških uslova života, dovoljno jaki da izdrže teške uslove u svemiru.

2. Znali su da neće preživjeti

Satelit koji je izgrađen za Lajku, nije bio opremljen za siguran povratak kući. Sovjetski naučnici su znali da se ona ne bi vratila živa i isplanirali su da nekoliko dana provede u orbiti, a da potom ugine od otrova koji su joj stavili u hranu. U zemljama van Sovjetskog Saveza, na Lajkinu misiju se gledalo sa negodovanjem. Britanci su pokrenuli kampanju da se misija zaustavi, a Dejli Mejl je objavio članak pod naslovom: Pas će uginuti, ne možemo da ga spasimo. Kraljevstvo društvo za sprečavanje nasilja nad životinjama apelovalo je na građane da zovu sovjetsku ambasadu i da se žale, a drugi su svakog dana u 11 časova održavali mirne proteste uz trenutak ćutanja. U odgovoru koji je Sovjetski Savez dao, pisalo je da Rusi vole pse i da se ovo ne radi zbog surovosti, nego zbog dobrobiti čovječanstva.

3. Tragedija je mogla da se izbjegne

Prema prvobitnom planu, Lajka je trebalo da bezbjedno sleti na Zemlju. Sovjeti su se hvalili da će ona imati sve potrebno za opstanak i da će se živa vratiti kući, međutim, ove planove je pokvario generalni sekretar Komunističke partije, Nikita Hruščov. On je Lajkino putovanje vidio kao dio propagande i želio je da sve bude tempirano do savršenstva, tražeći da se Sputnjik 2 lansira na 40. godišnjicu Boljševičke revolucije. Naučnicima je naređeno da požure sa poslom i prvobitni planovi su pali u vodu. Njima je preostalo samo četiri nedjelje da naprave prvu svemirsku letilicu koja će imati mogućnost da povede živo biće u svemir. To je bilo dovoljno vremena da se letilica napravi, ali naučnici nijesu stigli da je opreme za siguran povratak na Zemlju. Svi običaji koji su razvijeni u raketnoj tehnologiji su izbačeni, a Sputnjik 2 je stvoren bez idejnog rješenja.

4. Psi su bili zatvoreni u malim kavezima

Sputnjik 2 je bio nešto veći od mašine za veš. Iako je prostor bio isuviše mali i Lajka unutra nije mogla ni da se okrene, ona je pored toga bila i vezana i mogla je samo da sjedne i legne. Lajka i drugi psi su pripremani za put tako što su stavljani u sve manje i manje kaveze. U takvim uslovima, oni bi provodili po 20 dana, a potom bi bili premješteni u još manji kavez. Zarobljene na tako malom prostoru, životinje su dobile zatvor i nijesu mogle da se isprazne uprkos laksativu koji su im naučnici davali. Jedini način da se opuste, bio je da u takvim uslovima provedu dovoljno dugo vremena, da zaborave da su ikada bile slobodne.

5. Lajka je prvola dan sa porodicom naučnika koji je pronašao

U posljednje četiri nedelje, dr Vladimir Jazdovski je postao bliži ovom psu, nego bilo ko drugi. Lično on je predvodio ekipu koja je pokupila sa ulice, trenirao je i izabrao baš nju da uđe u istoriju. Dan prije lansiranja, dr Jazdovski je Lajku poveo kući, da bi se njegova djeca igrala sa njom, a nesrećna životinja prvi i posljednji put osjetila porodičnu ljubav i atmosferu. Jazdovski je tom prilikom rekao: “Želio sam da uradim nešto lijepo za nju, jer joj je ostalo još malo vremena. Već ujutru će biti stavljena u raketu, lansirana u svemir, odakle se nikada neće vratiti”. Lajka je ujutru dovedena na mjesto lansiranja i tim se pozdravio sa njom, poljubili su je u nosić i poželjeli srećan put, znajući da je nikada više neće vidjeti.

6. Odloženo lansiranje

Lajka tog dana nije poletjela jer je došlo do kvara na letilici, zbog čega je u naredna tri dana bila zarobljena na izuzetno hladnoj temperaturi. Naučnici su se brinuli o njoj najbolje što su umjeli i usmjerili su ka njoj crijevo iz klima uređaja, da bi je ugrijali. Konačno, 3. novembra 1957. godine, Lajka je poletjela. Dok je letilica poletjela sa Zemlje, životinja je dobila napad panike. Njeni puls i disanje bili su tri puta brži od normalnog i bila je preplašena, jer nije razumjela šta joj se dešava. Kada je dospjela u bestežinsko stanje, njeno srce je usporilo i počela je da se smiruje. Prvi put u istoriji čovječanstva, živo biće je lebdjelo po svemiru i posmatralo Zemlju i zvijezde sa velike udaljenosti.

7. Lajka je doživjela strašnu smrt

Godinama poslije ove misije, Sovjeti su tvrdili da je Lajka preživjela prvi dan u svemiru i da je danima lebdjela oko Zemlje, da bi na kraju pojela otrovnu hranu i mirno uginula. Javnost je pravu istinu saznala tek 2002. godine, kada je jedan od naučnika, koji je radio na misiji, Dimitri Malašenkov, otkrio kakva tragična sudbina je zadesila ovog psa. Lajka je uginula poslije sedam sati, tokom svog četvrtog kruga oko Zemlje, u nesnosnim bolovima. Sistem za kontrolu temperature, koji je izgrađen na brzinu, iznenada se pokvario, a temperatura u kapsuli je prešla 40 stepeni i nastavila je da raste. Lajka, koja se smirila kada je dospjela u bestežinsko stanje, ponovo je dobila napad panike. Njeno srce je kucalo sve brže i brže, da bi na kraju naučnici prestali da dobijaju signal otkucaja – srce ovog psa zauvijek je prestalo da kuca.

8. Njeno tijelo se raspalo na ulazu u Zemlju

Poslije pet mjeseci i 2.570 krugova oko Zemlje, Sputnjik 2 je pao na Zemlju. Ljudi su posmatrali kako satelit juri preko neba, što je izazvalo paniku u Sjedinjenim Američkim Državama. Ljudi sa istoka Amerike, prijavljivali su da su vidjeli NLO. Prema izvještajima, sjajni plavo-bijeli objekat, kretao se po nebu nevjerovatnom brzinom i iznenada je pocrvenio, dok se nekoliko manjih djelova odvojilo. Lajka i kapsula u kojoj je provela posljednje trenutke svog života, skroz su se raspali dok su padali ka tlu.

9. Sovjetski psi astronauti

Tokom pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka, Sovjetski Savez je lansirao misije sa mjestima za oko 57 pasa, ali je broj pasa koji su bili u svemiru manji, jer su mnogi od njih letjeli više puta. Većina životinja je preživjela misiju, a one koje nijesu, uginule su uslijed nekih nepredviđenih tehničkih komplikacija za vrijeme leta, ne računajući Lajku koja je poslata ravno u smrt. Neki od pasa, koji su letjeli u svemir, bili su: Dezik, Cigan, Lisa, Ciganka, Rižik, Smelaja, Mališka, Bolik, Otvažnaja, Snežinka, Muška i tako dalje. Najpoznatije, poslije Lajke, bile su Belka i Strelka, kojima su društvo na putovanju pravili zec, miševi, pacovi, muve, biljke i gljive. Svi putnici su se vratili živi.

10. Lajka je uzalud stradala

“Što više vrijeme prolazi, sve mi je žalije. Nije trebalo to da uradimo. Ono što smo naučili iz te misije, nije dovoljno da opravda Lajkinu smrt”, rekao je Oleg Gazenko, jedan od naučnika iz tima koji je radio na lansiranju Sputnjika 2. Njen put u svemir bio je više simboličan, nego što je služio nauci. Ovim je samo dokazano da živo biće može da odleti u svemir i preživi tamo, a još važnije je bilo da su Sovjeti to uradili prvi. Jedan poljski naučnik je izjavio da Lajkina smrt predstavlja veliki gubitak za nauku.