Upoznajte posebnog čovjeka. Zove se Redžo Hamzić. Godinama je bio na naslovnim stranama i u televizijskim emisijama zahvaljujući svom poštenju.

Pronašli smo detaljnu priču o njemu u jednom Facebook statusu.

Davne 1985. pred bolnicom u Foči pronašao je 16.500 tadašnjih njemačkih maraka, pa sredinom 2000-ih još 35.000 KM na parkingu u Goraždu i 45.000 KM na ulici u Sarajevu. Svaki put je sve do zadnjeg feninga Redžo vratio vlasnicima odbijajuci da uzme nagradu za pronađeni novac.

Sve su to mali iznosi prema 235.000 KM koje je Redžo pronašao jednog proljećnog dana 2002. radeći na parkingu u Goraždu za 3 KM dnevno. Redžo ode kući, još jednom pregleda torbicu u kojoj nije bilo nikakvih dokumenata i objavi na TV Goražde da je pronašao novac, ali izostavi da kaže koji iznos. Javilo se 17 prevaranata, niko nije znao pojedinosti o novcu pa ih je Redžo sve nadmudrio.

A onda se javila porodica iz Užica sa tačnim iznosom, apoenima i detaljima kako je novac upakovan. Redžo je vratio novac koji je ova porodica prikupila prodajom imovine u BiH za liječenje sina oboljelog od raka. Odbio je nagradu od 20% koju je odredio sud, odbio je i 10% koje mu je ponudila porodica iz Užica i rekao je da je to njegov doprinos za liječenje oboljelog djeteta. Redžo je odbio i novčanu nagradu Skupštine Srbije koju mu je namijenila uz plaketu za Humanistu 2002. godine sljedećim riječima:

“Tukli ste Goražde svim silama u ratu da ga uništite, ali pozivom mene u Skupštinu vaše zemlje pokazali ste da su to radili zli ljudi i da u Skupštini Srbije danas ima puno dobrih i poštenih ljudi. Ne trebaju meni nagrade, da sam želio pare imao sam priliku.”

Mnogo su ga puta poslije toga pitali ko mu je savjetnik za nastupe, a Redžo bi se svaki put nasmijao široko i pokazao prema nebu.

Redžo kaže da je odbio i poziv za gostovanje u Oprah Show i nagradu koju je Oprah željela da mu uruči uz riječi da “jedino Allah dragi može podariti čovjeku takvu sudbinu i pravu nagradu za njegova djela”.

Dok se sve ovo dešavalo Redžo je živio od male plate i u kući pokrivenoj najlonom. A onda su mu jednog dana na vrata pokucali ljudi iz jedne humanitarne agencije i rekli da su mu, novcem koji su prikupili vjernici Adventističke crkve, kupili kuću na Poljinama u Sarajevu gdje danas živi, drži pčele, obrađuje baštu.