Dashitrah Manjhi živio je u malom selu Gahlour, Bihar, Indija. Najbliža medicinska ustanova bila je u Gaja, udaljena 50 km. Problem je bila velika planina koja je blokirala put cesti.
Manjhiova supruga, Falguni Devi, se povrijedila se 1950. godine i preminula na dugom putu do bolnice. Selo je bilo nisko na popisu prioriteta vlade za gradnju puteva – i nije bilo izgleda da će se situacija uskoro popraviti. Tako je u čast svoje pokojne supruge, Manjhi uzeo stvari u svoje ruke i 1959. godine počeo „rezati put“ kroz planinu kako bi pružio doktorima pristup svom selu. Potpuno Sam. Sa samo ručnim alatima.
Prodao je svoje koze kako bi kupio dlijeto, uže i čekić. Ljudi su ga nazivali ludim i ekscentričnim čovjekom bez ideja i planova. Uprkos obeshrabrujućim primjedbama njegovih kritičara, Dashrath se dosljedno držao svog cilja cijele 22 duge godine.
Zbog svoje upornosti, izdržljivosti i ljubavi prema pokojnoj supruzi, dočekao je dan kada je zakoračio kroz ravni prolaz – oko jedan kilometar dug i oko pet metara širok – i ugledao šta se nalazi ‘s one strane brda’.
“Kada sam počeo da kopam, ljudi me zvali ludakom, ali to je samo zapečatilo moju odlučnost”, rekao je Manjhi.
Manjhi je postao poznat po svom ostvarenju, a država je organizovala njegovu sahranu nakon smrti u 2007. godini. Međutim, njegova porodica je još uvijek siromašna, a cesta, koju je ručno napravio, je još uvijek neasfaltirana.
Dashrath Manjhi će zauvijek ostati zapamćen kao ‘čovjek koji je zbog ljubavi pomjerio planinu’.
wow koji bog
Isti Amfilohije.