Evropljani u ogromnoj većini žele snažnu, ujedinjenu i nezavisnu Evropu, ali dovode u pitanje da li ona može da ostvari taj cilj, pokazuje studija koja ukazuje na krizu samopouzdanja širom kontinenta, čime se stvara plodno tlo za narative krajnje desnice o propadanju Evrope.
Izvještaj, zasnovan na 5.800 intervjua sprovedenih u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Holandiji, Poljskoj i Velikoj Britaniji, kao i na analizi načina na koji se o Evropi govori u politici i medijima 15 zemalja, prikazuje sliku ambiciozne, ali razočarane javnosti, piše Gardijan.
Studija je pokazala da je 68 odsto ispitanika govorilo o Evropi u kontekstu „opšteg pogoršanja ili gubitka normalnosti“, dok je svega 12 odsto njih smatralo da je sadašnji trenutak period „evropskog buđenja i obnove“.
Mnogi ispitanici prepoznaju velike izazove sa kojima se Evropa suočava, uključujući rat (43 odsto), ekonomske pritiske (33 odsto) i potrebu za većom međunarodnom samostalnošću (29 odsto).
Međutim, čak 74 odsto smatra da se Evropa sa tim izazovima ne nosi na odgovarajući način, dok 56 odsto vjeruje da je njena budućnost “ugrožena”.
Problem, međutim, nije u nedostatku ambicija – čak 73 odsto ispitanika ima snažnu viziju Evrope zasnovanu na jedinstvu i političkoj integraciji (35 odsto), miru i bezbjednosti (28 odsto) ili prosperitetu (19 odsto), dok samo 13 odsto želi “manje Evrope” ili raspuštanje Evropske unije.
Za mnoge, rekao je autor studije Pavel Zerka, viši saradnik ekspertske grupe Evropski savjet za međunarodne odnose (ECFR), problem nije u tome što su prestali da žele snažniju Evropu, već što više ne vjeruju da je to ostvarljivo.
Rezultat toga je, dodao je Zerka, „jaz u mašti“.
“Ljudi mogu da zamisle kakvu Evropu žele, ali teško mogu da zamisle uvjerljiv put od njenog sadašnjeg stanja do onoga što žele da ona postane. To su pitanja politike, a ne samo komunikacije.”
Nedjelju dana prije nego što bi predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen trebalo da u Briselu održi svoje godišnje obraćanje o „stanju Unije“, Zerka je rekao da podaci ukazuju na to da su Uniji potrebna „manje velika obećanja“, a više „dokaza o pravcu u kojem se kreće“.
Studija navodi desetine razgovora sa građanima širom Evrope.
„Redovno osjećam olakšanje što živim u Evropi. Nije savršena i neke stvari idu u pogrešnom smjeru, ali nijedan region na svijetu nije bezbjedniji, slobodniji i demokratskiji“, rekao je jedan Nijemac.
Međutim, iako je klimatsku krizu i stranke krajnje desnice označio kao najveće izazove sa kojima se kontinent suočava, rekao je da se oni ne rješavaju efikasno. „Izbori su previše usmjereni na ono što se dešava sada, a nedovoljno na budućnost“, rekao je.
Ovaj ispitanik je rekao da bi volio da Evropa za dvadeset godina bude „slobodna, demokratska, održiva, manje zadužena, politički više ulijevo i mirna“. Na pitanje da li misli da je vjerovatno da će se to ostvariti, odgovorio je: “Ne.”
Studija je evropske birače svrstala u četiri kategorije. “Pozitivci” (19 odsto) su čvrsti proevropljani koji aktuelne krize vide kao podsticaj za stvaranje snažnije i integrisanije Unije. „Negativci“ (39 odsto) vjeruju da su najbolji dani Evrope već prošli.
Gotovo polovina građana u Francuskoj, Njemačkoj i Italiji – kao i gotovo svi koji su glasali za radikalno desne stranke poput njemačkog AfD-a, francuskog Nacionalnog okupljanja (RN), holandskog PVV-a i Reform UK – pripadali su kategoriji “Negativaca“, pri čemu je 83 odsto govorilo o Evropi u kontekstu gubitka i propadanja.
„Nepovezani“ (12 odsto) uglavnom su apatični birači kojima je integracija u EU nešto udaljeno i sporedno, dok “Neodlučni” (31 odsto) dijele proevropske vrijednosti, ali sumnjaju u sposobnost kontinenta da odlučno djeluje, zaštiti svoje građane ili odbrani sopstvene vrijednosti.
Gotovo trećina (32 odsto) ispitanika iz svih anketiranih zemalja pomenula je „sporost Evrope“. Jedan mladi Poljak, rođen tokom dvijetisućitih, to je otvoreno sažeo: „EU u osnovi mnogo toga razmatra, ali ništa ne radi.“
Nesposobnost Unije da se suprotstavi moćnim akterima takođe se često pominjala. To je navelo gotovo trećina (30 odsto) svih ispitanika, pri čemu su nedavni ustupci EU Donaldu Trampu u vezi sa carinama predstavljali posebno ponižavajući simbol.
Zerka je rekao da je grupa “Neodlučnih” ključna za budući pravac Evrope. “Lideri imaju tendenciju da se obraćaju “Pozitivcima” ili da se povinuju “Negativcima””, rekao je on, ali „upravo među ‘Neodlučnima’ ostaje otvoreno pitanje vjere u budućnost Evrope“.
Za razliku od okorjelih evroskeptika, “Neodlučni“ birači i dalje imaju snažnu emotivnu vezu sa evropskim projektom, navodi se u izvještaju, ali ih od njega udaljavaju institucionalna tromost, birokratska sporost i percepcija geopolitičke slabosti.
Da bi ponovo pridobili te sumnjičave građane, političari bi morali da pokažu da zajedničko evropsko djelovanje može da riješi konkretne probleme sa kojima se građani suočavaju kod kuće – od energetske bezbjednosti i odbrane do klimatskih promjena i krize troškova života, rekao je Zerka.
