Čirgić: Crnogorski jezik može da zaštiti samo država Crna Gora

Inicijativa za donošenje zakona o crnogorskom jeziku, koju je nedavno najavio poslanik DPS-a i predsjednik skupštinskog Odbora za ustavna pitanja Miodrag Vuković nailazi na različita mišljenja u javnosti. Većina sagovornika Dnevnih novina, ipak, smatra da se radi o dobroj inicijativi koju treba podržati, ocjenjujući da je zaštita crnogorskog jezika, kao jednog od tri stuba identiteta, neophodna.

Dekan Fakulteta za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti Adnan Čirgić za Dnevne novine kaže da se radi o više nego pohvalnoj ideji.

“Naročito kad se uzme u obzir ustavno rješenje o službenome jeziku i jezicima u službenoj upotrebi koje, do danas nije jednoznačno rastumačeno i koje je poslužilo da se pod plaštom demokratije crnogorski jezik potisne što je više moguće na marginu u službenoj komunikaciji”, ocjenjuje Čirgić.

Dekan FCJK smatra da je takav zakon neophodan i zbog činjenice jer je riječ o malom jeziku, tj. jeziku koji se koristi na malom prostoru, kakav je crnogorski, i ima mali broj govornika.

“Crnogorski jezik može štititi samo država Crna Gora i niko drugi jer se van njenih granica ne upotrebljava niti njegovi govornici i politička elita imaju cilj da taj jezik nametnu van granica ove države. Takav je zakon osobito neophodan u zemlji u kojoj bi se teško mogle prebrojati ustanove, organizacije i pojedinci kojima je primarni cilj negiranje i nipodaštavanje svih osobenosti države i nacije koja nema drugu državu osim ove”, predočio je Čirgić.

Donošenje tog zakona neophodno je, naglašava on, i da bi se prekinule manipulacije pitanjem jezika u Crnoj Gori te da bi se propisala ravnopravnost upotrebe oba pisma, kako je to i Ustavom predviđeno, “jer su oba pisma ovđe istorijski potvrđena od davnina”.

“Sličan zakon usvojile su i zemlje u kojima je status službenoga jezika neupitan! Taj zakon vidim i kao način da se prestane sa zabranama koje provode pojedine ustanove i medijske kuće u Crnoj Gori u kojima se zabranjuje upotreba jotovanih oblika koji su kao prepoznatljivo crnogorski obuhvaćeni zvaničnom crnogorskom standardnoj ezičkom normom”, navodi Čirgić.

Upitani za mišljenje, članovi skupštinskog Odbora za prosvjetu, smatraju ovu inicijativu pozitivnom, vjerujući da će zakon omogućiti očuvanje crnogorskog jezika i spriječiti njegovo sve češće potcjenjivanje.

“Mislim da je to dobra inicijativa, koja bi doprinijela očuvanju i promociji crnogorskog jezika”, rekao je predsjednik Odbora Radule Novović.

Na strani uvođenja pomenutog zakona je i član Odbora Andrija Popović, koji smatra da predlagač treba biti Vlada Crne Gore.

“Jezik je dio nacionalnog identiteta i integriteta, on je više od svih drugih konstitutivni element svakog naroda i pojedinca. Mislim da bi trebalo da predlagač zakona zakona o crnogorskom jeziku bude Vlada Crne Gore, kako bi se ovom značajnom pitanju posvetila maksimalna pažnja. Jer, crnogorski jezik je marginalizovan, a zašto je to tako, vrlo je upitno. Dakle, potrebno je slobodno oblikovanje crnogorskog jezika u skladu sa našom tradicijom i njegova puna afirmacija u svim sferama života”, istakao je Popović.

Profesorica književnosti Božena Jelušić je drugačijeg mišljenja. Smatra da bi donošenje zakona o crnogorskom jeziku bilo kontraproduktivno.

“Naš jezik spada u grupu policentričnih jezika, kojim četiri naroda bez problema komuniciraju i savršeno se razumiju, a svaki ima i pravo da jezik imenuje sopstvenim imenom. Pripradnici svih tih naroda žive i u Crnoj Gori i zato smatram da je potenciranje jezičkih razlika svojevrsno podgrij avanje identitetskih zađevica koje negativno utiču na izgradnju građanskog društva i njegovih vrijednosti, a time i ukupnog prosperiteta zajednice. Inicijativa po svemu liči na nekadašnje hrvatske jezičke vratolomije koje su rezultirale uvođenjem komičnog novogovora, koji nije zaživio u govornoj praksi, ali je bio predmet brojnih viceva. Naravno, ni jedan od četiri naroda koji govore zajedničkim policentričnim jezikom nije imun na kratkovide jezičke politike koje ponajviše štete samom obarzovanju i kulturi čitanja u digitalnom dobu”, naglasila je Jelušić.

Ona vjeruje da u Crnoj Gori niko iole stručan i objektivan ne potcjenjuje crnogorski jezik, već ima kritički stav o nasilju nad jezikom i zatiranju stogodišnje tradicije pisane književnosti ovog naroda, koja je mnogo dala bogatstvu zajedničkog policentričnog jezika.

“Kao živ organizam, jezik se opire sistemu propisivanja i krute zakonske regulacije. O tome na svoj način svjedoči i objašnjenje nekih od zagovornika ovog predloga da se zakonom ne zadire u pravo građana da govore varijantom bez novokodifikovane jotacije. Ali, iz toga se „čita“ i to da se može dogoditi da se upravo po toj razdjelnici počne razlikovati jednak pristup građana mogućnostima, a u tom slučaju zaista imamo veliki problem. Ali ne jezički” ocijenila je Jelušić.