Mihailo: Što nijesu zapalili u godinama bijelog terora, predstavnici SPC pokušavaju sada

Kako u godinama Bijelog terora, SPC i Srpska okupaciona vojska nijesu uspjele da zapale, unište ili sahrane mošti crnogorskih svjetitelja, zbog otpora crnogorskog naroda, to u najnovije vrijeme pokušava da dovrši raznošenjem moštiju ovih svjetitelja svetosavska crkva u Crnoj Gori, tvrdi Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo.

Apel mitropolita Mihaila prenosimo u cjelosti:

Predvođeni Milošem Jovanovićem, najekstremniji poslanici Podgoričke skupštine 1918. tačkom 11 svojeg programa tražili su da Izvršni narodni odbor ovog nelegitimnog skupa sva crkvena i manastirska imanja i cijelu imovinu preda Vladi Srbije, ali da troškovi ostanu isti. Tačkom 13 da ova skupština sve crkve i manastire svede u rang kapela. Da naredi da se zakopaju u zemlju svi suvi leševi koji postoje u manastirima pod imenom čudotvoraca i da se tako jednom zauvijek izvrši njihova sahrana. Na trećoj redovnoj sjednici Podgoričke skupštine od 14.11.1918.g. njen potpredsjednik Savo Fatić otkriva namjeru i cilj ovog varvarstva:“Od danas više nijesmo Crnogorci, od danas smo Srbi“. Decembra 1918. kako stoji u „Krvavom albumu Karađorđevića“ (Rim 1921. str. 18. i 19.) „Grupa srpskih oficira i vojnika praćena grupom najgore fukare kojom su terorisali čestito i mirno stanovništvo izvršila je u Nikšiću odvratni zločin, želeći time ubiti autoritet crkve, odnosno svjetitelja i patrona crnogorskog naroda i države. Napravili su tri kovčega na formu mrtvačkih sanduka. Na jednom je bilo napisano Sveti Petar, na drugom Sveti Vasilije Ostroški, a na trećem Crnogorska kruna. Ove kovčege su nosili kroz varoš Nikšić…Zatim su se zadržali na trgu đe su iskopali tri groba u koja su položila ova tri kovčega. Kako je u pravoslavnoj crkvi običaj da se grobovi preliju vinom i uljem, to su, umjesto toga, oficiri prepišali javno grobove. To su oficiri: poručnik Dušan Stajić (član Crne ruke), poručnik Mijušković i poručnik Tunguz“.

Ovaj primjer obračuna sa najvišim duhovnim vrijednostima i svjetiteljima Crne Gore pokazuje karakter okupacione srpske vlasti i njihov denacionalizatorski odnos prema crnogorskom narodu. Ono što nijesu uradili prisajedinitelji na Podgoričkoj skupštini-da sahrane ili zapale Svetog Petra Cetinjskog i Svetog Vasilija Ostroškog, napravili su ubrzo nakon toga.Zapalili su manstir Ostrog, pri čemu je kako javlja i priznaje ondašnji Vladin radikalski list „Crna Gora“ u broju 36 od 5.6.1923. g. na strani 2 u tekstu pod naslovom „Izgorio manastir Ostrog“, spašena samo mala crkvica sa moštima Svetog Vasilija Ostroškog.

U Kobiljem Dolu okupatori su zapalili sedam članova porodice crnogorskog nacionalnog junaka Petra Zvicera, pretvarajući to mjesto u crnogorsko svetilište.Bilo je i drugih paljevina ljudi po Crnoj Gori, u kojoj je u samo prve dvije godine okupacije zapaljeno preko 5.000 crnogorskih domova. Ono što nijesu zapalili u godinama bijelog terora, predstavnici SPC su pokušali u zadnjih nekoliko godina.Njen svještenik Gojko Perović je u novosagrađenu crkvu posvećenu Svetom Petru u Hercegovini, osvještanu 18.07.2015. godine, zajedno sa svojom pratnjom odnio kivot sa česticom ovog svetitelja koja se i danas nalazi u ovom crkvenom objektu.Isto tako, Mitropolit Amfilohije je nosio čestice moštiju Svetog Vasilija Ostroškog u Beograd, na Bežanisku Kosu na kojoj je SPC sazidala crkvu posvećenu ovom svetitelju. Kako u godinama Bijelog terora, SPC i Srpska okupaciona vojska nijesu uspjele da zapale, unište ili sahrane mošti crnogorskih svjetitelja, zbog otpora crnogorskog naroda, to u najnovije vrijeme pokušava da dovrši raznošenjem moštiju ovih svjetitelja svetosavska crkva u Crnoj Gori.

Moleći se svetima, vjernici se zapravo mole Bogu i Božijem sinu Gospodu Hristu Spasitelju i tim iskazuju svoju vjernost i pripadništvo hrišćanskoj religiji i pravoslavnoj crkvi.Potvrđuju svoj hrišćanski religijski, etički i kulturni, kao i crnogorski nacionalni identitet.Lišavati ih svjetitelja i svetinja zapravo znači, lišavati ih vlastite crnogorske istorije, crkve, kao i pripadnosti crnogorskom narodu i državi Crnoj Gori. Raznošenje moštiju svjetitelja ima za cilj da Crnu Goru ostavi bez svetinja koje potvrđuju njeno postojanje i jedan su od garanta i spomenika njenog trajanja i budućnosti. Cilj devastatora je da prikažu da Crnoj Gori ništa nije sveto, pa ni, svjetitelji i svetinje.

Ovaj devastatorski zločin ima nepovratni karakter i bezuslovnost. On označava jedan od najubistvenijih devastatorskih metoda uništenja istorijskih, crkvenih i državnih dokaza crnogorskog postojanja.Rezultat obračuna sa crnogorskim svetinjama i svjetiteljima je za devastatore, gubljenjem nacionalne svijesti i imena, pretvaranje Crnogoraca u Srbe ili u ništa. Opravdanje ovoga zločina prikriva se aktivnostima svetosavske crkve da se njeni novosagrađeni crkveni objekti, radi njihove svetosti, pri činu osvještanja, trebaju osvetiti česticama moštiju svetitelja. Za tu priliku svetosavska crkva ne koristi mošti svojih svjetitelja već raznosi i destruira sa namjerom konačnog raznošenja, mošti crnogorskih svjetitelja. Tako ona briše tragove koji svjedoče crnogorsku istorijsku egzistenciju.Molimo državne organe da ovome zlu stanu na put i zaustave devastatorsku misiju SPC u Crnoj Gori koja neprekidno radi da se niđe izdajnici neponose izdajom svoje domovine kao u našoj, crnogorskoj državi.