Političari više ne smiju voditi privredna preduzeća

Za očekivati je da će u narednom periodu rizici, koji dominantno utiču na globalnu ekonomiju, kao što su: pandemije, klimatske promjene, prirodne katastrofe, terorizam i ratni sukobi, biti intenzivirani, što posebno treba uzeti u obzir prilikom određivanja strateških pravaca razvoja i kreiranja ekonomskih politika. Crnogorska ekonomija više se, po riječima prof. dr Milana Lakićevića, redovnog profesora sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, ne smije oslanjati samo na turizam koji je do sada donosio najveće prihode u budžetu.

Po riječima Lakićevića Crna Gora se mora okrenuti industrijalizaciji, poštovanju principa ,,zelene ekonomije“ kao i cirkularnoj ekonomiji gdje otpad ne postoji, već se on dalje koristi kao sirovina. Isto tako mora se povećati izvoz.

Nedostaci privrede

“Pandemija izazvana virusom kovid 19 je samo ogolila i produbila sistemske nedostatke crnogorske privrede. Poznato je da je naša privreda vrlo malo diverzifikovana i da je prvenstveno usmjerena na turizam kao stratešku djelatnost, koja zajedno sa trgovinom čini gotovo 30 odsto BDP-a. Crnogorska ekonomija je zavisna od uvoza sa visokom izloženošću spoljnjim rizicima i bez značajnih konkurentskih prednosti ” kazao je Lakićević.

On objašnjava da turizam sam po sebi ne može biti značajan generator privrednog rasta, imajući u vidu činjenicu da se radi o nisko akumulativnoj djelatnosti, koja u crnogorskim prilikama ima izraženo sezonski karakter.

“U stabilnim uslovima privređivanja zimska i ljetnja turistička sezona se nadopunjuju, tako da su ukupni efekti na privredni rast i stabilnost javnih finansija dominantni. Međutim, u uslovima značajnijih poremećaja, kao što je pandemija, sektor turizma trpi najveće negativne efekte. Tzv. zaključavanje ili zatvaranje granica u cilju suzbijanja zaraze dovodi do skoro potpunog obustavljanja ekonomskih aktivnosti u ovom sektoru”, smatra Lakićević.

Drugi negativan efekat pandemije je, po njegovim riječima, prekidanje lanca snabdijevanja ili njegovo otežano funkcionisanje.

“Ovaj problem je posebno izražen imajući u vidu činjenicu da je crnogorska ekonomija uvozno zavisna i da se samo mala količina određenih proizvoda neophodnih za život produkuje u Crnoj Gori”, kazao je prof. dr Lakićević.

On smatra da je apsorcioni kapacitet crnogorske privrede ograničen malim brojem stanovnika i niskim dohocima koji se ostvaruju, pa se poboljšanje ekonomske situacije mora zasnivati na konstantnom porastu izvoza.

“Izvoz je determinisan konkurentnošću, koja opet zavisi od primjene novih tehnoloških dostignuća. Loša privredna struktura crnogorske privrede je posljedica dugogodišnjih negativnih efekata tranzicije ali i odsustva adekvatnih strategija očuvanja i podrške određenim sektorima privrede. Buduće razvojne politike moraju se usredsrediti na rješavanje osnovnih strukturnih problema u kojima se posebna pažnja, pored razvoja turizma i usluga, mora posvetiti industrijalizaciji”, naglašava on.

Za takve strukturne reforme potrebno je, po njegovom mišljenju, duže vrijeme.

“Na kratak rok je najvažnije sačuvati makroekonomsku stabilnost i generisati rast ekonomije. Mjere ekonomske politike posebno moraju biti usmjerene na rješavanje nelikvidnosti privrednih subjekata, jačanje finansijske discipline, suzbijanje sive ekonomije, jačanje kreditne podrške privredi, investiranje u osnovnu infrastrukturu, podsticanje proizvodnje namijenjene izvozu, smanjenje troškova poslovanja uklanjanjem administrativnih i birokratskih barijera, smanjenje poreskog opterećenja prvenstveno kroz smanjivanje brojnih taksi i parafiskaliteta i sl.”, smatra Lakićević.

Diverzifikacija crnogorske privrede u velikoj mjeri će, kako dodaje, zavisiti i od privlačenja stranih investicija i mogućnosti transfera novih tehnologija prvenstveno u sektoru industrije.

“Osnovni preduslov za navedene aktivnosti je razvoj osnovne infrastrukture. Imajući u vidu činjenicu da za izgradnju i revitalizaciju infrastrukture – naročito saobraćajne treba značajno vrijeme ali i adekvatni izvori finansiranja nije realno očekivati da će proces diverzifikacije privredne strukture biti realizovan u kratkom roku”, naglašava prof. dr Lakićević.

Prirodna bogatstva

Osim industrijalizacije smatra da je neophodno intenzivno raditi na razvijanju i jačanju uslužnih djelatnosti.

“Tu prvenstveno mislim na laku prerađivačku industriju ali i na elektro”energetski sektor u kom Crna Gora ima komparativnu prednost. Crna Gora nije na adekvatan način valorizovala svoja prirodna bogatstva kao što su šume, rude, vode i sl. Drvoprerađivačka industrija u Crnoj Gori je u pogledu finalizacije proizvoda na onom nivou na kom je bila prije Drugog svjetskog rata. Prerađivački kapaciteti prvenstveno u metalskoj industriji su najvećim dijelom devastirani i van svoje funkcije”, kazao je Lakićević.

Njihovo aktiviranje je, po njegovim riječima, pod velikim znakom pitanja, prvenstveno zbog propadanja kompanija koje se bave primarnom proizvodnjom metala ali i zbog značajnog tehnološkog zaostajanja i devastiranja proizvodne opreme.

“Gubitkom kontrolne funkcije države, kroz proces privatizacije, ograničene su mogućnosti aktiviranja i snaženja ovih sektora. Poljoprivreda predstavlja veliku razvojnu šansu Crne Gore i komplementarna je sa turizmom i trgovinom kao strateškim privrednim granama. Iz tog razloga država posljednjih godina aktivno radi na unapređenju ovog sektora kroz različite subvencije i podsticajne mjere. Državni intervencionizam u ovim sektorima dolazi nakon politike liberalizacije, čiji su efekti bili veoma negativni i destimulativni za poljoprivredne proizvođače”, kaže Lakićević koji nije preveliki optimista u pogledu značajnijeg oporavka ovog sektora imajući u vidu negativne demografske trendove u Crnoj Gori.

Misli da u narednom periodu Crna Gora značajnu pažnju mora posvetiti razvoju i unapređenju IT sektora koji za kratko vrijeme može generisati visoke stope rasta.

Po riječima Lakićevića nemamo drugog izbora nego da novi model ekonomskog rasta Crne Gore bude zasnovan na poštovanju principa ,,zelene ekonomije“.

“Prelazak sa takozvane linearne ekonomije na cirkularnu je neminovnost kako nacionalnih tako i globalne ekonomije. Linearna ekonomija zasnovana je na principu da uzimate resurs iz privrede iz kog dobijate određeni proizvod koji nakon njegove upotrebe završava na deponiji. Koncept linearne ili industrijske ekonomije donio je u posljednjih 250 godina progres ali i zagađenje životne sredine. Cirkularna ekonomija omogućava potpuno zatvaranje ovog kruga”, ističe Lakićević.

U ovom konceptu, kako objašnjava, otpad ne postoji već se on kao sirovina upotrebljava za novu proizvodnju.

“EU je od 2015. godine krenula u proces transformacije od linearne prema cirkularnoj eknomiji i u svojoj Agendi 2030 definisala ciljeve za održivi razvoj i cirkularnu ekonomiju. Crna Gora se deklarisala kao ekološka država i na taj način izrazila spremnost i opredjeljenje da mijenja klasični ekonomski model rasta i kreira održivu ekonomiju, koja će voditi računa o ekonomskom razvoju ali i o ekološkim i društvenim aspektima. Novi model rasta mora primarno biti baziran na znanju i novim tehnologijama a ne prvenstveno na kapitalu i radu, što daje mogućnost da se u tom kontekstu rješava i pitanje teške industrije”, ističe Lakićević.

Greške iz prošlosti

U prošlosti su se, dodaje on, činile greške ali kako kaže „čovjek uči na greškama“.

“Struktura crnogorske privrede na početku tranzicionog perioda je bila značajno drugačija u odnosu na današnju. U privrednoj strukturi je dominiralo učešće industrije koja je činila više od 45 odsto BDP-a. U periodu raspada Jugoslavije crnogorska privreda je ostala otvorena i zavisna od jedinstvenog jugoslovenskog tržišta. Drugim riječima bila je potpuno nespremna za scenario koji je uslijedio, tako da je raspad jedinstvenog tržišta stvorio značajne probleme. Nakon toga su uslijedile sankcije i hiperinflacija, koje su nanijele nemjerljivu štetu privrednom i društvenom sistemu Crne Gore”, smatra Lakićević.

Takođe, po njemu, veoma je diskutabilno opredjeljenje za potpunu liberalizaciju ekonomskih aktivnosti koja je dovela do potpunog urušavanja određenih privrednih grana i djelatnosti.

“Proces masovne vaučerske privatizacije je kroz ulogu privatizacionih fondova omogućio netransparentnu koncentraciju kapitala i uništavanje značajnih privrednih potencijala, što je dovelo do polarizacije na veliku grupu „gubitnika“ i mali broj „dobitnika“,” kazao je Lakićević i dodao da je veliki broj propuštenih šansi i prilika koje je trebalo realizovati u „pravo“ vrijeme.

“Tu prvenstveno mislim da je trebalo izgraditi elektroenergetska postrojenja koja su bila definisana još u strategijama razvoja bivše Jugoslavije i za koje je čak i postojao dio tehničke dokumentacije. Na taj način bi sada bili u mogućnosti da ostvarujemo zanačajne prihode od izvoza električne energije i da ta sredstva budu investirana u izgradnju saobraćajne infrastrukture”, rekao je Lakićević.

Ukidanje robnih rezervi je, po njegovom mišljenju, bio pogrešan i ishitren potez, čime je država izgubila značajno oruđe u pogledu rješavanja poremećaja na tržištu kao i obezbjeđivanja kontinuiranog snabdijevanja najvažnijim proizvodima.

“Odnos političke vlasti i elita prema korporativnom upravljanju, prvenstveno u kompanijama u kojima država ima kontrolno učešće – javne kompanije, je sasvim pogrešan. Država, kao i privatni vlasnici, mora razumjeti potrebu razdvajanja funkcije upravljanja od vlasništva i obezbijediti da preduzećima upravljaju profesionalne menadžerske a ne političke strukture”, istakao je Lakićević.

Imamo velike potencijale za proizvodnju električne energije

Lakićević smatra da smo nedovoljno iskoristili potencijale u elektroenergetskom sektoru prvenstveno u domenu korišćena hidroenergetskog potencijala i novih obnovljivih izvora energije.

“Proizvodnja električne energije je djelatnost gdje Crna Gora ima značajne komparativne prednosti koje, nažalost, nijesu iskorišćene u dovoljnoj mjeri. Energija će vjerovatno u budućnosti biti najvažniji izvozni proizvod Crne Gore. Na toj pretpostavci treba zasnivati buduće strategije ekonomskog razvoja i pripremati investicione projekte za ulaganje u proizvodnju električne enrgije i energetsku infrastrukturu”, naglasio je prof. dr Lakićević.

Efekti privatizacije nijesu donijeli očekivane rezultate

Privatizacija, po riječima Lakićevića, nije donijela očekivane efekte u smislu podizanja ekonomske efikasnosti.

“Neki negativni efekti privatizacije bacaju duboku sjenku na čitav ovaj proces iz čega je moguće izvući najvažniji zaključak da je sasvim nerealno i naivno bilo očekivanje da će privatizacija sama po sebi riješiti brojne probleme. Ispostavilo se da je, veoma često, proces privatizacije u nekim preduzećima stvarao dodatne probleme i slabosti nakon čega je država morala dodatno rješavati ekonomske i socijalne probleme. Mišljenja sam da je privatizacija nekih važnih državnih resursa urađena veoma brzo i ishitreno čime se država odrekla mogućnosti da ostvaruje značajne prihode, koji su mogli biti upotrijebljeni za kreiranje novih razvojnih projekata ili ulaganja u infrastrukturu”, poručuje Lakićević.

Sada možemo trošiti samo onoliko koliko imamo prihoda

Lakićević je kazao da su usvojeni budžet za 2022. i fiskalna strategija zasnovani na hrabrom planu poznatom kao ,,Evropa sad“.

“Ja sam optimista da će, ako ovo budemo zajednički radili, ti rezultati biti vidljivi”, kazao je Lakićević.

On misli da će većina budžetskih jedinica dobiti dovoljno sredstava da obezbijedi rad u 2022. Poručio je i da se mora doći do temeljne reforme i budžetskih korisnika, a za to je, kako navodi, potrebno vrijeme.

“Sada možemo trošiti samo onoliko koliko imamo prihoda. Čini mi se da smo u godinama za nama mi povećavali javnu potrošnju i da je to uglavnom bilo utemeljeno na zaduživanju”, zaključio je Lakićević.