Pipun u Teksasu, Botunjani Tamo Đe Ih Je Ostavio.

Pipun je na glavu stavio kaubojski šešir i umjesto Milan postao Melon. Melon Knežević spopada američke kongresmene i senatore po hodnicima i šalje snimke nazad za Crnu Goru. Zašto, i za koju svrhu? Da mu to neće pomoć na izborima? Mislimo li da su njegovi birači gladni američke podrške? Ili da će njegova putešestvija omekšati njegovo biračko tijelo prema Amerikancima?

Mislim da se tu radi o nečem drugom. On je Vučićev pion, to smo apsolvirali. Uz čovjek koji je na liniji sa određenim strukturama u Moskvi i u Groznom. Sjećamo se ko mu je bio kandidat za ambasadora Crne Gore u Moskvi. Prijatelj Kadirovih i sin funkcionera Rogozinove “Rodine”. Ne zaboravimo da je bio optužen i osuđen za državni udar u saradnji sa ruskim GRU-om. Ta je presuda pala nakon promjene vlasti i pretumbavanja sudstva. Sad to sudstvo kažnjava one koji kritikuju Melona. Milanu je oprostilo državni udar, odnosno oslobodilo ga je od krivice.

Melon Knežević je očigledno hibridno sredstvo Moskve i Beograda koji sve češće ide u Ameriku da bi kompromitovao SAD i konkrento Republikansku stranku u očima saveznika. Knežević radi isto što rade drugi ruski agenti posljednjih godina. Idu i stvaraju percepciju da su SAD na liniji sa njihovom bizarnom i opasnom politikom.

Koliko god da je neko kritičan prema trenutnoj administraciji u Americi, prilično je svima jasno da se svojski trude da se distanciraju od Aleksandra Vučića i njegovih agresivnih udvaranja. Ne vjerujem da će Kneževića tretirati drugačije.

Knežević ovim ništa neće postići, sem što sebe može kandidovati za sankcije. On postupa po naređenju. Nije prošlo ni godinu dana od kada je Botunjanima komandovao “Preda mnom”, i uletao u policijski kombi da uhapsi sam sebe. Bolje mu je i politički isplativije da se držao lokalne zetske politike nego što se pleka u geopolitiku. A kaubojski šešir mu taman stoji kao crnogorska kapa – nikako.

On je više lik za ruske i sovjestke komedije. Kao da je izašao iz “Kavkaske Plenice” ili iz dječje bajke “Kolobok”. Za manje upućene neka proguglaju i viđeće na šta mislim.

Bitno je prepoznati lošu namjeru u njegovim prekookeanskim putovanjima. Ona ne može nikome donijeti ništa dobro. Ponavljam, Kneževićevo biračko tijelo je nemoguće liječiti od duboke antiameričke indoktrinacije ovakvim jeftinim i prizemnim trikovima. Samo može dodatno produbljivati nepovjerenje i antagonizam kod tradicionalno proameričkog javnog mnjenja u Crnoj Gori i na Balkanu.

Što se njega samog tiče, ukoliko se ne okuraži i ukoliko ga ne pušte da direktno napadne Andriju Mandića, nema se što nadati dobrom rezultatu na izborima.

  (Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)