Predlozi zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima i Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB), koje je Vlada danas uputila u skupštinsku proceduru, ne donose ono što je najavljeno Sporazumom o prevazilaženju parlamentarne krize, stvarne garancije pravičnog postupka i privatnosti, saopštili su iz Akcije za ljudska prava (HRA).
Kako navode, umjesto toga, oba predloga rješavaju samo dio problema, dok ključni nedostaci ostaju netaknuti.
Zakon o unutrašnjim poslovima: mijenja se sastav komisije, ne i (ne)pravičnost postupka
Suština problema nije riješena: policijski službenik i dalje nema pravo da bude upoznat sa razlozima bezbjednosne smetnje koja mu se stavlja na teret, niti da se o njoj izjasni prije odluke.
Dodaju da, dok je to tako, pitanje kakav će sastav imati Komisija koja tu smetnju utvrđuje je sporedno.
Kako poručuju, Vladini amandmani se bave isključivo sastavom Komisije: obrazuje je Vlada, a ne ministar, uz mišljenje Odbora za bezbjednost i odbranu, a broj članova se sa pet proširuje na šest, dodavanjem jednog tužioca.
“To rješenje ne donosi ni minimum nezavisnosti: broj članova je paran, a zakon ne propisuje ni potrebnu većinu ni šta ako je ishod glasanja 3:3 – nejasno je da li je odluka donesena, odbijena ili se postupak ponavlja, iako je u pitanju sudbina zaposlenja policijskog službenika; uloga tužioca je simbolična: njegov glas je jedan od šest, bez ikakvog posebnog efekta – Komisija može odlučiti i suprotno njegovom stavu, pa se učešće tužilaštva svodi na dekor, a ne na garanciju zakonitosti”, piše u saopštenju.
Ova ključna pitanja se kako dodaju, ne uređuju zakonom, već ostaju za podzakonske akte i interna pravila Komisije, što je suprotno načelu zakonitosti.
“HRA je amandmanima tražila ono što nedostaje: mješovitu, sedmočlanu, depolitizovanu komisiju (pored policijskih službenika, tu je i sudija u penziji, advokat, profesor prava ili predstavnik civilnog društva, predstavnik Zaštitnika ljudskih prava i sloboda); jasna procesna načela – kontradiktornost, srazmjernost, obrazloženost odluke, pravo na djelotvornu odbranu; mandat od pet godina uz zabranu proizvoljnog razrješenja; pravo kandidata da bude obaviješten o razlozima smetnje, ne samo o njenom postojanju – što je Ombudsman više puta ocijenio kao ustavnu obavezu; rok zastarjelosti za događaje na kojima se smetnja zasniva; uvid u spis uz sudsku kontrolu tajnosti; usmenu raspravu; i pravo na pravni lijek i naknadu štete”, ističe se u saopštenju.
Ništa od toga nije kako kažu, uvršteno u trenutni predlog. Komisija ostaje tijelo pod dominantnim uticajem izvršne vlasti, bez jasnih pravila odlučivanja i bez stvarne zaštite prava policijskih službenika.
Zakon o ANB: djelimičan iskorak, suština nadzora nepromijenjena
Isti obrazac – parcijalno i nedosljedno popravljanje – prisutan je i u izmjenama Zakona o ANB.
Pozitivno je, kako dodaju, što je Vlada uvela sudski nadzor nad pristupom najosjetljivijim podacima pravnih lica (genetski i biometrijski podaci, profilisanje) i nad pristupom podacima o lokaciji, čime se ukida ranije ovlašćenje direktora ANB-a da o tome odlučuje sam. Time je ispunjen dio obaveza iz Ustava, odluka Ustavnog suda i međunarodnih standarda.
“Ali najopasnije tačke sistema tajnog nadzora ostaju netaknute: ANB i dalje može da primjenjuje najinvazivnije mjere tajnog nadzora bez prethodne sudske odluke, do 48 sati, uz naknadnu sudsku kontrolu. HRA je tražila usklađivanje sa Zakonikom o krivičnom postupku: u istinski hitnim slučajevima sud izdaje usmenu naredbu prije početka mjere, a pisanu odluku donosi u roku od 12 sati – u suprotnom se mjera prekida, a prikupljeni podaci uništavaju”, stoji u saopštenju.
Kako poručuju, zadržavanje 48-časovnog „prozora” bez prethodne usmene sudske naredbe znači da se duboko zadiranje u privatnost – uključujući nadzor komunikacija – i dalje može odvijati bez stvarne sudske kontrole.
“Član 18 Zakona o ANB, kojim se uređuju mjere snimanja, praćenja i osmatranja, uopšte nije dotaknut. Te mjere, iako se formalno sprovode u javnom prostoru, omogućavaju dugotrajno i sistematsko prikupljanje podataka o kretanju, kontaktima i ponašanju ljudi i zadiru u samo jezgro prava na privatnost”, naznačeno je u saopštenju.
HRA je, kako dodaju, tražila da se i one podvrgnu prethodnoj sudskoj kontroli.
“Zadržavanjem postojećeg rješenja, o jednom od najdubljih oblika zadiranja u privatnost i dalje odlučuje isključivo izvršna vlast – što je već kritikovala i Specijalna izvjestiteljka UN za pravo na privatnost. Odgovornost je sada na Skupštini i poslanicima da, usvajanjem amandmana koje je HRA dostavila, dorade predložena rješenja i usklade ih sa Ustavom Crne Gore, međunarodnim standardima ljudskih prava i praksom Evropskog suda za ljudska prava”, zaključuje se u saopštenju.
