Crna Gora za dlaku izbjegla ono što bi bilo najveća sramota u njenoj istoriji: osudu za Srebrenicu.

Piše: Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM-a

Za one koji loše pamte a odlično zaboravljaju, evo podsjećanja. Bosna i Hercegovina je pred Haškim sudom tužila SR Jugoslaviju, potom „zajedničku državu“ Srbiju i Crnu Goru. Proces je trajao 14 godina. Na koncu je presuđeno da je Srbija odgovorna što nije učinila ništa da spriječi genocid u Srebrenici.

Sud je zaključio ovako: „S obzirom na sve međunarodne aktivnosti u vezi s onim što je izgledalo kao da će se desiti u Srebrenici, s obzirom na Miloševićeve opservacije upućene Mladiću koje jasno kažu da su mu opasnosti bile znane, moralo je biti jasno da postoji značajan rizik da će se počiniti genocid u Srebrenici. Ipak, odgovorna strana nije pokazala da je poduzela bilo kakvu inicijativu da spriječi ono što se desilo. Mora se stoga zaključiti da organi odgovorne strane nisu učinili ništa da spriječe srebrenički masakr, tvrdeći da su bespomoćni bili da bilo šta učine, što ustvari ne odgovara dobro znanom utjecaju koji su imali nad Vojskom Republike Srpske”.

Crna Gora je izuzeta iz presude zato što je ova donesena u februaru 2007, a Crna Gora je nezavisnost obnovila 2006. Srbija je postala pravni nasljednik SRJ, odnosno Državne zajednice. U nasljeđe je dobila i presudu za nesprječavanje genocida. Da je ta presuda donesena samo godinu ranije, prije maja 2006, Crna Gora bi u svojoj istoriji imala isto što i Srbija: presudu da je mogla a nije učinila ništa da genocid spriječi.

Da je to tako, svjedoči i ovo: „Na samom početku izricanja presude predsjednica Međunarodnog suda pravde u Hagu Rozalin Higins saopštila je da Crna Gora nije subjekt u sporu, ali da dijeli odgovornost sa Srbijom kao potpisnica Konvencije o genocidu”.

Dakle: da ne bi bilo zabune, predsjednica Međunarodnog suda u Hagu, čije presude Crna Gora, je li tako, poštuje i ne dovodi u pitanje, saopštila je da Crna Gora, iako ne može biti osuđena, dijeli odgovornost. Ne krivicu, nego odgovornost. A da nije bilo 21. maja, dijelila bi i krivicu sa Srbijom – nije zgorega ponoviti.

Razumijete li gdje je ovu zemlju odvela velikosrpska politika i saučestvovanje u pokušaju stvaranje Velike Srbije? Ne samo u sramotu Dubrovnika, nego i u Hašku sudnicu, zbog nesprječavanja genocida, za što bi bila osuđena, da je presuda donesena samo godinu ranije.

Šta je bilo kasnije, svi znamo: kasnije je Crna Gora vodila korektnu politiku po pitanju Srebrenice. No je li zaista bilo potrebno da velikosrpski projekat propadne, pa da se, kad je sve bilo gotovo, Crna Gora tek tada „okrene sebi“? Znamo li, razumijemo li kakav bi ova zemlja danas fašistički brlog bila da je 1997. pobijedila struja Momira Bulatovića? Razumijemo li koliko je prevashodno etički, a potom i politički oslabljena pozicija Crne Gore zbog njenog saučesništva u velikosrpskim ratovima devedesetih? Na primjer: koliko su zbog toga teži današnji pregovori sa Hrvatskom?

Razumijemo li da se čitava Crna Gora etički šlepa, do dan-danas etički parazitira na leđima one antiratne manjine devedesetih, one šačice ljudi koji su dolazili na veličanstvene cetinjske antiratne mitinge, onih ljudi koji su prebijani, privođeni i pljuvani kao „izdajnici“? E pa ti „izdajnici“ su vam sačuvali obraz.

Enter Andrija Mandić. On i njegova politička struja glasali su protiv svake rezolucije o osudi genocida u Srebrenici. Taj čovjek nikada protiv DPS-a nije bio zato što je zajednički DPS doveo Crnu Goru na rub najveće sramote u njenoj istoriji, nego zato što je DPS nakon 1997. navodno „izdao“. Da nije ničeg drugog, zbog te dvije stvari Andrija Mandić nikada nije smio postati predsjednik crnogorske Skupštine. On te funkcije nije dostojan i on je tu funkciju unizio.
Ono što se današnjoj većini čini kao „pragmatično“ u odbrani Mandića i njegove funkcije, u istorijskoj perspektivi će postati njihova sramota. I jedinstveni DPS je mislio da je „pragmatično“ da slijede Miloševića – pa je stvar završila na Haškom sudu.

I sve te bijedne igre i igrice, ta sitna dnevna lukavstva uma… Treba smijeniti i Mandića i Vraneša i odbornike budvanske vlasti koji su otišli na Mladićevu sahranu. A na da zbog jednog tolerišemo drugo, a zbog drugog treće – jer je tako „pragmatično“. Još jednom: to što su budvanski odbornici išli na pokonjenje Mladiću nije razlog da se ne smijeni Mandić, nego da smijenjeni budu i oni i Mandić. A opozicija samo neka je zdravo: oni su očito sretni zbog svoje „pragmatične“ koalicije u Budvi. Ali je cijena toga ozbiljno brukanje i ozbiljna nedosljednost koja ozbiljno radi protiv njih. Budva je dokaz da, uprkos bajkama koje priča sama sebi, Crna Gora nikada nije imala doista pošten odnos prema genocidu u Srebrenici i ratnim zločinima.

O čemu mi, ljudi moji, uopšte ovdje pričamo? Jesmo li mi uopšte normalni? Jesmo li mi svjesni koliko je rasprava o Mandiću i Mladiću poremećena?

Jesmo li svjesni kolika je sramota to što je, u jednom trenutku, voljom većine, Crna Gora bila na istoj strani sa Mladićem? Jesmo li svjesni kolika je sramota to što je crnogorski predsjednik u Dejtonu pregovarao da Mladiću i Karadžiću ostane što više teritorije na kojima su snage pod njihovom kontrolom silovale, klale, etnički čistile i napokon izvršile genocid? Šta ćemo sa tim dijelom naše istorije?

Ed Gain je jedan od najzloglasnijih serijskih ubica u istoriji. Njegovi zločini bili su inspiracija za neke od najužasnijih likova u istoriji kinematografije – između ostalog one iz filmova „Kad jaganjci utihnu“ i „Teksaški masakr motornom testerom“. Ed Gein je ubijao ljude i kasapio njihova tijela. Između ostalog je kasapio i tijela mrtvih ljudi, koje je iskopavao iz groba.

Isto je činio Ratko Mladić. Osim što je ubijao žene, djecu, starce i civlile, osim što je komandovao snajperistima i artiljercima koji su ubijali bebe u majčinom naručju, Ratko Mladić je, ne bi li sakrio trag svojih zločina, otkopavao tijela onih koje je ubio, tijela kasapio pa dijelove tih tijela sahranjivao na druga i treća mjesta, takozvane sekundarne i tercijalne grobnice.

Jeste li vi svjesni da su porodice ubijenih u genocidu u Srebrenici ostatke svojih mrtvih skupljale rasute u po nekoliko različitih grobnica, slažući njihove kosti kao puzle? Jeste li svjesni da su ti ljudi, da bi sahranili svoje najmilije, njihove kosti morali odvajati od kostiju drugih ubijenih? I imate obraza da pričate o Mladićevom pravu na dostojanstvenu sahranu? Imate obraza da prilate o bolu njegove porodice? Pih. Pih. Pih.

Jeste li vi svjesni koliko je poremećeno podržavati Ratka Mladića? Jeste li vi svjesni koliko je poremećeno Mladića nazvati „generalom“, kao što je učinio Mandić? Jeste li svjesni koliko je Mandić time ovu zemlju obrukao?

Da je Mandić uputio saučešće porodici Eda Geina, koji je otkopavao i kasapio leševe, rekli biste da nije normalan i odmah ga smijenili. A sve je ok i nećete ga smijeniti kada saučešće uputi porodici Ratka Mladića, koji je otkopavao leševe i kasapio ih. Ne, jer je Mladić bio patriota? Aha. Nisam znao da postoji patriotska nekrofilija.

Ratko Mladić je Ed Gein, samo hiljadu puta gori, jer je iza sebe ostavio hiljadama puta više žrtava. Ratko Mladić nije nikakav „general“, nikakav „heroj“, nikakav „vitez“ – on je psihotički, sadistički masovni ubica vođen psihotičkom, sadističkom ideologijom koja genocid i etničko čišćenje vidi kao poželjan način ostvarenja svojih ciljeva.
Što se mrštite? Što se bečite? Nego što je? Nego je Ed Gein psihopata, a Mladić patriota?

(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)